Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1141/04 (J.A.)
Odluka donesena 17. 02. 2005.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1141/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 02. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. februara 2005. godine, u predmetu broj AP-1141/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J. A., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-907/04 od 24. novembra 2004. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. J. A. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, podnio je, 28. decembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-907/04 od 24. novembra 2004. godine.
2. Apelantova bivša supruga podnijela je Općinskom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) tužbu radi utvrđenja i predaje u posjed stana. Općinski sud je donio rješenje, broj P- 1643/01 od 1. oktobra 2002. godine, kojim je prekinuo parnični postupak do pravosnažnog okončanja vanparničnog postupka, koji je pokrenut po prijedlogu apelanta radi utvrđivanja nosioca stanarskog prava.
3. Apelant je, 5. decembra 2003. godine, predložio da se nastavi prekinuti parnični postupak. Općinski sud je, na ročištu 12. aprila 2004. godine, odbio apelantov prijedlog za nastavak parničnog postupka jer još nije pravosnažno okončan vanparnični postupak. Apelant nije lično prisustvovao navedenom ročistu, već ga je zastupao advokatski pripravnik kod advokata koji je likvidator advokatske kancelarije advokata kojeg je apelant angažovao u konkretnom postupku.
4. Apelant je, zbog propuštanja ročišta od 12. aprila 2004. godine, podnio Općinskom sudu prijedlog za povrat u prijašnje stanje, tražeći da mu se omogući da na pripremnom ročištu iznese svoje dokaze.
5. Rješenjem Općinskog suda, broj P-1643/01 od 6. maja 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-907/04 od 24. novembra 2004. godine, odbačen je kao nedopušten prijedlog apelanta za povrat u prijašnje stanje, zbog neispunjenja uslova predviđenih odredbom člana 328. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53/03). U obrazloženju ovog rješenja se, između ostalog, navodi da propuštanjem navedenog ročišta za apelanta nije nastupila nikakva štetna posljedica, te da nije izgubio ni jedno svoje pravo, jer ročište nije imalo svojstvo «pripremnog ročišta» iz člana 77. Zakona o parničnom postupku.
6. Apelant se žali da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo ustavno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
(...)
14. apelacija je preuranjena;».
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu okončan.
9. Odgovor na pitanje da li apelant ima ili da li će imati pravično suđenje pred redovnim sudovima ne može se dati odgovor dok je postupak u toku. U skladu da praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostatci koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi da li je postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; odluku Ustavnog suda, U 63/01, od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
10. U konkretnom slučaju, a uzimajući u obzir iznesene stavove, Ustavni sud je zaključio da je predmetna apelacija preuranjena, s obzirom na to da osporene odluke nisu konačne odluke koje bi predstavljale rezultat cijelokupnog postupka, tj. postupak je prekinut i ishod tog postupka je otvoreno pitanje.
11. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić