Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-246/04 (M.S.)
Odluka donesena 17. 02. 2005.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-246/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 02. 2005.
Tekst odluke
Udruženje porodica nestalih lica Istočno Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić na sjednici održanoj 17. februara 2005. godine u predmetu broj AP-246/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.S., podnesena protiv riješenja Okružnog suda u Doboju, broj Pž-65/03 od 3. septembra 2003. godine i riješenja Osnovnog suda u Doboju, broj U/I-751/02 od 8. maja 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. M.S. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Doboja, podnio je, 27. februara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv riješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Pž-65/03 od 3. septembra 2003. godine i riješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj U/I-751/02 od 8. maja 2003. godine.
2. Apelant je podnio zahtjev da se izvrši promjena upisa ovlaštenog lica za zastupanje a.d. «Izbor» iz Doboja, smatrajući da on ispunjava zakonske pretpostavke da se upiše kao lice ovlašteno za zastupanje. Riješenjem Osnovnog suda, broj U/I-751/2002 od 8. maja 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Pž-65/03 od 3. septembra 2003. godine, obustavljen je postupak za brisanje upisa promjene lice ovlaštenog za zastupanje, izvršenog riješenjem Osnovnog suda, broj U/I-947/00 od 29. decembra 2000. godine, čime je apelant odbijen sa svojim zahtjevom.
3. Apelant je protiv nevedenog drugostepenog rješenja, 7. oktobra 2003. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, o kojoj još nije odlučeno.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
5. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U -15/01 od 4. i 5. maja 2001. godine).
7. U konkretnom slučaju, prema članu 13. Zakona o upisu u sudski registar (« Službeni glasnik Republike Srpske», br. 24/98, 37/01 i 24/03), revizija nije dozvoljena, pa revizija koju je izjavio apelant predstavlja neefektivan pravni lijek. Prema tome, konačnu odluku predstavlja rješenje Okružnog suda, broj Pž-65/03 od 3. septembra 2003. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
8. Kako je apelantu, 9. septembra 2003. godine, uručeno riješenja Okružnog suda, broj Pž-65/03 od 3. septembra 2003. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnijeta 27. februara 2004. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno riješenje.
9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić