Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1056/04 (M.K.)

Odluka donesena 17. 02. 2005.

  • Apelacija preuranjena
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1056/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 02. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. februara 2005. godine, u predmetu broj AP-1056/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tač. 14. i 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. K., podnesena protiv rješenja Gradske uprave-Grada Banja Luka, Odjeljenje za komunalne i stambene poslove, broj 05-372-1828/02 od 17. septembra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. K., podnesena protiv rješenja Gradske uprave-Grada Banja Luka, Odjeljenje za komunalne i stambene poslove, broj 05-372-377/04 od 6. septembra 2004. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banja Luke, koju zastupa Borivoj Marojević, advokat iz Banja Luke, podnijela je, 3. decembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Gradske uprave-Grada Banja Luka, Odjeljenje za komunalne i stambene poslove (u daljnjem tekstu: Gradska uprava) br. 05-372-1828/02 od 17. septembra 2003. godine i 05-372-377/04 od 6. septembra 2004. godine. Apelantica je takođe, tražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom će obustaviti izvršenje rješenja Gradske uprave, broj 05-372-377/04 od 6. septembra 2004. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Gradska uprava je donijela rješenje, broj 05-372-1828/02 od 17. septembra 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 01-372-62/03 od 18. novembra 2003. godine, kojim je utvrđeno da apelantica nema pravo da nastavi sa trajnim i nesmetanim korištenjem stana koji se nalazi u Banja Luci, ul. Ravnogorska br. 12, nakon smrti nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu.

3. Rješenjem Gradske uprave, broj 05-372-377/04 od 6. septembra 2004. godine, naloženo je apelantici da u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja, isprazni od lica i stvari predmetni stan.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tač. 14. i 17. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tač. 14. i 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: [...]

14. apelacija je preuranjena; [...]

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

5. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

6. U konkretnom slučaju osporeno rješenje Gradske uprave, broj 05-372-1828/02 od 17. septembra 2003. godine, je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 01-372-62/03 od 18. novembra 2003. godine, pa je tako postalo konačno u upravnom postupku i protiv njega se mogao pokrenuti upravni spor, tužbom kod nadležnog suda. Međutim, apelantica nije iskoristila ovaj pravni lijek koji joj je bio na raspolaganju u smislu Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 12/94), pa slijedi da nisu iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonu.

7. Apelantica je protiv osporenog rješenja Gradske uprave, broj 05-372-377/04 od 6. septembra 2004. godine, izjavila žalbu Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, 27. septembra 2004. godine, o kojoj još nije odlučeno, pa slijedi da je apelacija protiv ovog rješenja preuranjena.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač. 14. i 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1056/04 (M.K.) | Sudska praksa | Aktio