Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1130/04 (V.M.)

Odluka donesena 17. 02. 2005.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1130/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 02. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. februara 2005. godine, u predmetu broj AP-1130/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija V. M., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-1371/04 od 30. novembra 2004.godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. V. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Ribnice, općina Zavidovići, podnio je, 27. decembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1371/04 od 30. novembra 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P- 212/02 od 23. aprila 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1299/03 od 21. januara 2004. godine, apelant je, kao tuženi, obavezan da tužiteljima na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha isplati ukupan iznos od 11.600,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka.

3. Općinski sud je rješenjem, broj P-212/02-Z od 19. avgusta 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-1371/04 od 30. novembra 2004. godine, odbacio kao neblagovremen zahtijev apelanata za ponavljanje postupka.

4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, zbog povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: 4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

6. Iz prakse organa Evropske konvencije slijedi da molbe za ponavljenje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35). Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.

7. Apelant je podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-1371/04 od 30. novembra 2004. godine, kojim je odlučeno o njegovoj žalbi protiv odluke povodom izjavljenog zahtjeva za ponavljanje parničnog postupka. Ustavni sud smatra da je, u konkretnom slučaju, zahtjev za ponavljanje postupka neefektivan pravni lijek, jer nije rezultirao ponovnim otvaranjem postupka.

8. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da konačnu odluku predstavlja presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1299/03 od 21. januara 2004. godine, obzirom da je njom riješeno o žalbi apelanata protiv presude Općinskog suda, donesenoj u prvom stepenu. Ovu presudu apelant je primio prije 28. juna 2004. godine, kada je podnio zahtjev za ponavljanje postupka. Apelacija je podnesena 27. decembra 2004. godine, iz čega proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok od 60 dana za podnošenje apelacije, predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.

9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1130/04 (V.M.) | Sudska praksa | Aktio