Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-520/04 (S.K.)

Odluka donesena 18. 01. 2005.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-520/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 01. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP- 520/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. K., podnesena protiv rješenja Komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu, Kantona Sarajevo, broj 13-04-34-Ž-5842/00 od 5. juna 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. S. K. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, podnijela je, 10. juna 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu, Kantona Sarajevo broj 13-04-34-Ž-5842/00 od 5. juna 2003. godine.

2. Apelantica se, 4. februara 2000. godine, obratila poslodavcu, Federalnom Ministartstvu unutrašnjih poslova, sa zahtjevom za uspostavu radno-pravnog statusa zaposlenika na čekanju, u smislu člana 143. stav 2. Zakona o radu, koji je poslodavac odbio. Zatim se apelantica, 4. decembra 2002. godine, obratila Komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu Kantona Sarajevo, koja je pobijanim rješenjem zahtjev apelantice odbila. Nakon toga, apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu.

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

4. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

5. U konkretnom slučaju, apelantica osporava rješenje Komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu, Kantona Sarajevo, broj 13-04-34-Ž-5842/00 od 5. juna 2003. godine, protiv kojeg je mogla izjaviti žalbu drugostepenom organu Federalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu. Međutim, ovo pravno sredstvo apelantica nije koristila. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

6. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-520/04 (S.K.) | Sudska praksa | Aktio