Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-535/04 (P.L.)

Odluka donesena 18. 01. 2005.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-535/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 01. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP 535/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija P. L., podnesena zbog načina izvršenja presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-71/03 od 27. oktobra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Doboju, broj Rs-

59/02 od 17. januara 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. P. L. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Petrova, podnijela je, 24. januara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog načina izvršenja presude Okružnog suda u Doboju (u daljem tekstu: Okružni sud), broj Gž-71/03 od 27. oktobra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Doboju (u daljem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-59/02 od 17. januara 2003. godine. Apelantica je, 13. jula 2004. godine, dopunila apelaciju.

2. Presudom Osnovnog suda, broj Rs-59/02 od 17. januara 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-71/03 od 27. oktobra 2003. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelantice i poništeno kao nezakonito rješenje direktora Ministarstva finansija Republike Srpske – Poreska uprava (u daljem tekstu: tuženi) o prestanku radnog odnosa apelantici, broj 01/0101-

126-2070/02 od 15. marta 2002. godine i rješenje broj 01/0101-126-2070/1/02 od 26. aprila 2002. godine, o odbijanju apelantičinog prigovora protiv prvostepenog rješenje. Također, tuženom je naloženo da apelanticu vrati na rad i uspostavi joj sva prava iz radnog odnosa.

3. Tužena je, postupajući po navedenim presudama, donijela rješenje, broj 01/0201-127-

16-10570/03 od 25. novembra 2003. godine, kojim je apealnticu vratila na rad i rasporedila na radno mjesto u Područnom centru Bijeljina, sa 1. decembrom 2003. godine.

4. Apelantica smatra da je, načinom na koji su izvršene navedene presude, prekršeno njeno pravo na rad, jer tužena nije izvršila ove sudske odluke na način kako su to, prema njenom mišljenju, sudovi naložili, budući da je raspoređena na rad u Područni centar Bijeljina, koji je od njenog mjesta stanovanja udaljen 100 km, te da joj nije povezan radni staž niti uplaćena sva primanja i druge obaveze koje proističu iz radnog odnosa.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

7. Pravo na rad nije zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine - Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, između ostalog je naveden i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (iz 1996. godine), gdje je u čl. 6. i 7. zagarantovano pravo na rad i pravo na uživanje povoljnih uslova rada. Uživanje ovog prava je garantirano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». S obzirom da apelantica ne navodi da je diskriminirana u uživanju prava na rad ili drugih sličnih prava, a takva diskriminacija nije očigledna iz činjenica koje je apelantica predočila, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u pogledu prava na rad nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-535/04 (P.L.) | Sudska praksa | Aktio