Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-156/04 (G.K.)
Odluka donesena 18. 01. 2005.
- Nije dopunjena/precizirana apelacija
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-156/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 01. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić i na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP- 156/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 13., člana 19. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G.K., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl- 3/02 od 28. oktobra 2004. godine, jer je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.
OBRAZLOŽENJE
1. G.K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Dervente, podnio je, 26. januara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-3/02 od 28. oktobra 2004. godine.
2. Obzirom da apelacija nije sadržavala sve neophodne elemente iz člana 18. stav 2. tač. 1, 2. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, presudu suda u Bosni i Hercegovini, odredbe Ustava Bosne i Hercegovine za koje se smatra da su povrijeđene, navode, činjenice i dokaze na kojima se zasniva, od apelanta je zatraženo, 19. novembra 2004. godine, u smislu člana 19. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, da u roku od 8 dana dopuni/precizira apelaciju. Apelant je u dopuni apelacije dostavio fotokopiju presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, broj Uvl-3/02 od 28. oktobra 2004. godine, dok ponovo nije naveo odredbe Ustava Bosne i Hercegovine za koje smatra da su povrijeđene, niti navode, činjenice i dokaze na kojima se apelacija zasniva.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tačka 13. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
13. podnosilac zahtjeva/apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira zahtjev/apelaciju;».
4. Budući da apelacija nije sadržavala sve elemente iz člana 18. stav 2. tač. 1, 2. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, od apelanta je zatraženo da dopuni/precizira apelaciju. Međutim, u ostavljenom roku apelant nije dopunio/precizirao apelaciju u pogledu elemenata iz člana 18. stav 2. tač. 2. i 3. Poslovnika Ustavnog suda.
5. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 13. i člana 19. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
6. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić