Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-212/04 (M.M.)
Odluka donesena 18. 01. 2005.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-212/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 01. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP-
212/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.M., podnesena protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osigurnje Mostar, broj 02/1-1982982830 od 7. oktobra 2002. godine i rješenja Federalnogzavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalne administrativne službe u Tuzli, broj 1982982830 od 15. avgusta 2002. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. M.M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, podnio je, 16. februara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osigurnje Mostar, broj 02/1-1982982830 od 7. oktobra 2002. godine i rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalne administrativne službe u Tuzli broj 1982982830 od 15. avgusta 2002. godine.
2. Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalne administrativne službe u Tuzli, broj 1982982830 od 15. avgusta 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osigurnje Mostar, broj 02/1-1982982830 od 7. oktobra 2002. godine, apelantu je priznato pravo na starosnu penziju.
3. Apelant je, 24. oktobra 2002. godine, tužbom protiv drugostepenog upravnog rješenja pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovne (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Vrhovni sud je presudom, broj U-2179/02 od 19. maja 2004. godine, usvojio tužbu i poništio prvostepeno i drugostepeno upravno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
4. Nakon toga, prvostepeni organ je donio novo rješenje 28. septembra 2004. godine.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
14. apelacija je preuranjena;».
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju, apelant pobija rješenje kojim je odbijena žalba izjavljena protiv rješenja o priznavanju prava na starosnu penziju. Međutim, protiv osporenog drugostepenog rješenja apelant je podnio tužbu Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je presudom usvojio njegovu tužbu i poništio prvostepeno i drugostepeno upravno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Nakon toga, prvostepeni organ je donio novo rješenje 28. septembra 2004. godine. Slijedi, da je apelacija u odnosu na osporena rješenja preuranjena.
8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić