Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-432/04 (S. i B. V.)

Odluka donesena 18. 01. 2005.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-432/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 01. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP-

432/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. i B. V., podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-363/02 od 5. februara 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-1102/01 od 31. maja 2002. godine i presude Općinskog suda u Zenici, broj P-1066/00 od 5. septembra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. S. i B. V. (u daljnjem tekstu: apelantice), iz Zenice, koje zastupa Emir Čolaković, advokat iz Zenice, podnijele su, 5. maja 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-363/02 od 5. februara 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1102/01 od 31. maja 2002. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1066/00 od 5. septembra 2001. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-1066/00 od 5. septembra 2001. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1102/01 od 31. maja 2002. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantica, kojim su tražile da se obavežu tuženi da im predaju na korištenje stan u Zenici u Ulici Matije Gupca broj 30.

3. Vrhovni sud je donio rješenje, broj Rev-363/02 od 5. februara 2004. godine, kojim je odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelantica, izjavljenu protiv navedenih presuda, obzirom da vrijednost predmeta spora ne prelazi 15.000,00 KM.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

5. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li su apelantice iscrpile sve efektivne pravne lijekove i podnijele apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.

6. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant mora odlučivati o podnošenju pravnog lijeka, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uslova) ne može se smatrati iskorištenim (vidi rješenje Ustavnog suda, U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. Iz navoda apelacije proističe da su apelantice protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavile reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-363/02 od 5. februara 2004. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1102/01 od 31. maja 2002. godine, donesena povodom žalbe apelantica protiv prvostepene presude.

8. Kako je apelanticama najkasnije 19. jula 2002. godine, kada je podnesena revizija protiv drugostepene presude, uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1102/01 od 31. maja 2002. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. maja 2004. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelantice primile osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-432/04 (S. i B. V.) | Sudska praksa | Aktio