Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-210/04 (S.S.)
Odluka donesena 18. 01. 2005.
- Protek roka
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-210/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 01. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP-
210/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj2/04), donio je), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.S., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-67/02 od 4. juna 2002. godine i presude Općinskog suda u Tuzli, broj P-2135/99 od 21. novembra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. S.S. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, podnio je, 13 februara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-67/02 od 4. juna 2002. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-2135/99 od 21. novembra 2001. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-2135/99 od 21. novembra 2001. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se poništi odluka tužene Direkcije PTT u Tuzli o rasporedu apelanta na druge poslove i radne zadatke. Kantonalni sud je, presudom broj Gž-67/02 od 4. juna 2002. godine, žalbu apelanta odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je presudom, broj Rev-423/02 od 2. decembra 2003. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv navedene drugostepene presude..
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
4. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
5. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
6. Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
4.protekao rok za podnošenje apelacije;».
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Obzirom da je revizija odbačena kao nedopuštena, u konkretnom slučaju je konačna odluka presuda Kantonalnog suda, broj Gž-67/02 od 4. juna 2002. godine.
9. Kako je apelantu, 19. septembra 2002. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-
67/02 od 4. juna 2002. godine, a apelacija podnesena 13. februara 2004. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presuda Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić