Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-361/04 (Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini)
Odluka donesena 18. 01. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-361/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 01. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine , u predmetu broj AP- 361/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnijela je, 22. marta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog toga što organi vlasti u Republici Srpskoj na području opštine Trebinje, ne vraćaju apelantu nacionalizovane nekretnine, koje su bile u njegovom vlasništvu, dok je Srpskoj pravoslavnoj crkvi vraćena njena nacionalizovana imovina.
2. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
3. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
4. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
5. Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
6. Apelant je u svojoj apelaciji naveo povrede člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju, odnosno povredu prava na imovinu i zabranu diskriminacije, navodeći da je diskriminiran u odnosu na Srpsku pravoslavnu crkvu. Međutim, naveo je i to da nije koristio nikakav pravni lijek, nego je direktno podnio apelaciju Ustavnom sudu. Apelant dakle, nije pokrenuo nikakav postupak koji mu stoji na raspolaganju, u skladu sa pozitivnim propisima, kako bi došao do konačne odluke koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom, odnosno nije iscrpio efektivne pravne lijekove u smislu člana 15. stav. 3. Poslovnika Ustavnog suda.
7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić