Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1059/04 (N.M.)
Odluka donesena 18. 01. 2005.
- Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1059/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 01. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP-
1059/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 11. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. M., podnesena protiv presude Višeg suda u Bijeljini, broj Kž-48/95 od 13. juna 1995. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. N. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Foče, podnio je, 23. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Višeg suda u Bijeljini (u daljem tekstu: Viši sud) broj Kž-48/95 od 13. juna 1995. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-30/94 od 23. januara 1995. godine, koja je potvrđena presudom Višeg suda, broj Kž-48/95 od 13. juna 1995. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela iz člana 36. stav 2. tačka 6. Krivičnog zakona Republike Srpske- Posebni dio i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.
3. Apelant je podnio zahtjev Vrhovnom sudu Republike Srpske za vanredno ublažavanje kazne, koji je rješenjem, broj-Kvl-91/02 od 21. oktobra 2002. godine, odbijen kao neosnovan
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 11. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 11. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;».
5. Prije svega, u konkretnom slučaju, Ustavni sud mora da utvrdi koja presuda predstavlja konačnu odluku protiv koje su iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi. Ustavni sud naglašava da konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana, propisan članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
6. U pogledu zahtjeva za vandredno ublažavanje kazne, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava više puta utvrdio da «postupak u kome se donosi odluka o zahtjevu za uvjetno puštanje na slobodu, reviziju, oslobađanje ili ublažavanje kazne, nisu obuhvaćeni članom 6. Evropske konvencije, pošto u tim slučajevima postoji kazna koja je dobila snagu res judicata (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Ustavni sud zaključuje da se zahtjev za vanredno ublažavanje kazne u apelantovom slučaju ne može smatrati efikasnim i adekvatnim pravnim lijekom.
7. Ustavni sud smatra da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Višeg suda, broj Kž-48/95 od 13. juna 1995. godine, obzirom da ista predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.
8. Da bi Ustavni sud mogao razmatrati navedenu presudu mora prvo riješiti pitanje vremenske nadležnosti ili nadležnosti ratione temporis iz člana 16. stav 2. tačka 11. Poslovnika Ustavnog suda. U tom smislu navodi se da prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavni akt kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa prema tome proizilazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.
9. Ustavni sud ističe da je, u skladu sa navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine te u skladu sa općeprihvaćenim principima, izvan njegove nadležnosti ratione temporis da odlučuje da li su događaji koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, 14. decembra 1995. godine, povrijedili tim Ustavom zaštičena ljudska prava.
10. U konkretnom slučaju krivično djelo je počinjeno prije 14. decembra 1995. godine, a krivični postupak koji je vođen povodom tog djela pravosnažno je završen konačnom presudom Višeg suda, broj Kž-48/95 od 13. juna 1995. godine, koja je donesena također, prije 14. decembra 1995. godine. Zbog navedenoga, ovo pitanje je izvan nadležnosti Ustavnog suda ratione temporis.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 11. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić