Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1106/04 (UNITIC d.o.o)
Odluka donesena 18. 01. 2005.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1106/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 01. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP- 1106/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija UNITIC d.o.o, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Pž- 148/04 od 18. oktobra 2004. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj Ps- 47/03 od 24. juna 2004. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Unitic d.o.o. iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupaju Zijad i Ferida Hadžimuratović, advokati iz Sarajeva, podnio je, 21. decembra 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-148/04 od 18. oktobra 2004. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ps-47/03 od 24. juna 2004. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje u predmetu broj Ip-3600/2004 koji se vodi pred Općinskim sudom, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Preduzeće «SINIT INTERMAR» iz Roviga u Italiji, kao saradnik poslenika (u daljnjem tekstu: tužitelj) je, 21. juna 2001. godine, podnijelo tužbu protiv poslenika, «Alumine» a.d. Skopje, Makedonija i apelanta, kao naručioca, radi isplate duga po osnovu ugovora o djelu.
3. Kantonalni sud je riješenjem, broj Ps-302/01 od 21. juna 2002. godine, odbacio tužbeni zahtjev tužitelja i oglasio se nenadležnim. Vrhovni sud Federacije BiH je riješenjem, broj Pž- 230/02 od 29. januara 2003. godine, djelimično uvažio žalbu tužitelja izjavljenu protiv navedenog rješenja, tako što je riješenje ukinuo u odnosu na apelanta i predmet vratio na ponovni postupak, a potvrdio riješenje u dijelu o odbacivanju tužbe protiv tužene «Alumine» a.d. iz Skoplja.
4. Presudom Općinskog suda (sada stvarno nadležnog), broj Ps-47/03 od 24. juna 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Pž-148/04 od 18. oktobra 2004. godine, apelantu je naloženo da tužitelju isplati po osnovu duga iznos od 1.258.225,50 KM sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim na iznose kako slijedi: na iznos od 538.515,50 KM počev od 2. marta 2001. godine, pa do isplate; na iznos od 244.876,40 KM počev od 17. januara 2001. godine, pa do isplate. Osim toga, apelantu je naloženo da tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 137.349,98 KM. Sud je prihvatio pravni osnov tužbe, a imajući u vidu da je članom 612. Zakona o obligacionim odnosima, propisano da se za naplatu svojih potraživanja od poslenika, njegovi saradnici, mogu neposredno obratiti naručiocu i zahtjevati od njega da im isplati ta potraživanja na teret svote koju u tom času duguje, ako su ta potraživanja priznata.
5. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj broj Pž-148/04 od 18. oktobra 2004. godine, izjavio reviziju o kojoj Vrhovni sud Federacije BiH još nije odlučio.
6. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Na temelju člana 78. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, apelant predlaže donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu obustavljanje donošenja riješenja kojim se dozvoljava izvršenje u predmetu broj Ip-3600/2004 kao i provođenje bilo kakvih daljih izvršnih radnji protiv apelanta, do okončanja postupka po reviziji i apelaciji. Nakon donošenja odluke o privremenoj mjeri, apelant predlaže da Ustavni sud ne donosi odluku o meritumu, dok se ne okonča revizijski postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
7. U pogledu dopustivosti predmeta, apelant se poziva na stav Evropskog suda za ljudska prava vezan za iscrpljivanja pravnih lijekova, prema kojem pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno, niti se može automatski primjenjivati. Prilikom ispitivanja da li je isto bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta, što znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredatava u pravnom sistemu, već i sveukupan pravni i politički kontekst kao i lične prilike apelanta. Apelant smatra da se ovaj stav može primjeniti i na njegov slučaj. To stoga, jer pravni sistem u Bosni u Hercegovini ne dozvoljava apelantu, da u fazi postupka po vanrednim pravnim lijekovima, zatraži donošenje privremene mjere kojom će se privremeno obustaviti izvršenje pravosnažne sudske presude, čak i u slučajevima kada postoje osnovani razlozi da su takvim presudama prekršena apelantova ustavna prava.
8. Obzirom da Ustavni sud već ima praksu u pogledu donošenja privremenih mjera dok je postupak još uvjek u toku, kao i da se takva apelacija moža proglasiti dopustivom, apelant ističe da je to jedino ispravno stanovište u ovakvim situacijama, jer postoje, po njemu, ozbiljni razlozi koji ukazuju da postoji povreda ustavnih prava presudom koja je trenutno pravosnažna, a jedino efektivno pravno sredstvo kojim se može privremeno obustaviti izvršenje takve presude jeste privremena mjera donesena od strane Ustavnog suda.
9. U pogledu razloga za donošenje privremene mjere, apelant se žali da bi izvršenjem navedenih presuda mogla nastupiti neotklonjiva šteta time što bi apelant morao isplatiti znatan novčani iznos. Apelant je naveo da ova sredstva nema na računu i kao dokaz te tvrdnje priložio izvod sa bankovnog računa. Dalje, smatra da bi blokadom računa kod banke bilo ugroženo poslovanje do te mjere da bi preduzeće moglo otići pod stečaj, čime bi izgubilo posao 80 radnika.
10. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
(...)
14. apelacija je preuranjena;».
11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud ne vidi povredu ustavnih prava koje bi bile razlog da se apelacija proglasi dopustivom, niti smatra da su navedeni razlozi za donošenje privremene mjere takve prirode da bi bili osnov za njeno donošenje. Slijedi da je apelacija preuranjena.
14. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić