Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-946/04 (P.D.)
Odluka donesena 18. 01. 2005.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-946/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 01. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine , u predmetu broj AP-
946/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija P. D., podnesena protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, broj 252/04 od 30. juna 2004. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. P. D. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, podnio je, 1. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) broj 252/04 od 30. juna 2004. godine. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom bi, do donošenja odluke o apelaciji, osporenu Odluku Visokog predstavnika stavio van snage i omogućio mu da obavlja dužnosti na koje je izabran.
2. Visoki predstavnik donio je, 30. juna 2004. godine, odluku kojom je apelant smijenjen sa funkcije predsjednika Izvršnog odbora Srpske radikalne stranke Republike Srpske i ostalih javnih i stranačkih funkcija, uslijed čega mu prestaju sva prava na naknade odnosno privilegije i status koji proizilazi iz tih funkcija. Istom odlukom, apelantu je zabranjeno obavljanje svake službene, izborne ili imenovane javne funkcije, kao i kandidovanje na izborima i obavljanje funkcije u političkim strankama, ukoliko ili sve dotle dok ga Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da iste obavlja ili da se kandiduje. U ovoj odluci se navodi da apelant kao akter postojeće političke strukture Republike Srpske snosi izvedenu krivicu za znatan doprinos insticionalnim propustima da iz političkog ambijenta eliminiše uslove koji doprinose omogućavaju materijalne podrške i pomoći licima optuženim prema članu 19. Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, te da je na taj način opstruirao proces provođenja mira.
3. Apelant u apelaciji navodi da mu je osporenom odlukom Visokog predstavnika povrijeđeno pravo iz člana II/3.e), b), h) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6, 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), čl. 2 (3) i 25. Pakta o građanskim i političkim pravima, te više odredbi Kopenhaške konvencije o ljudskim pravima. Predložio je da Ustavni sud obaveže Bosnu i Hercegovinu, da mu na ime nadoknade materijalne i nematerijalne štete isplati iznos od 100.000,00 KM. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će do okončanja postupka pred Ustavnim sudom, osporavanu odluku Visokog predstavnika staviti van snage i omogućiti mu obavljanje dužnosti na koje je izabran.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
14. apelacija je preuranjena;».
5. Ustavni sud podsjeća da prema dosadašnjoj jurisprudenciji, ima nadležnost da ocjenjuje akte Visokog predstavnika kada on zamjenjuje domaće organe vlasti (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 9/00 od 3. novembra 2000. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 1/01). Također, Ustavni sud ima nadležnost i da ocjenjuje usaglašenost svih akata sa Ustavom Bosne i Hercegovine, bez obzira na donosioca, sve dok je ova ocjena zasnovana na jednoj od nadležnosti navedenih u članu VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U-25/00, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 17/00). Također, Ustavni sud podsjeća na svoje rješenje, broj U 37/01 od 2. novembra 2001. godine, kojim je odbacio apelaciju apelanta smatrajući da se odluka Visokog predstavnika ne može smatrati sudskom presudom kao što se zahtijeva članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud podsjeća da se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, Evropska konvencija direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Osim toga, prema članu II/6. Ustava Bosne i Hercegovine, svi «[...] sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta [...] primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode [...]» iz čl. II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Nadalje, prema članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine, veliki broj drugih međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima se također primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ujedno, navedenim članom propisano je da će uživanje u pravima i slobodama koji su sadržani u ovim međunarodnim sporazumima biti osigurano «[...] svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kom osnovu [...]». Slijedi, da svim licima u Bosni i Hercegovini mora biti osigurano uživanje u pravima i slobodama iz Evropske konvencije i drugih međunarodnih sporazuma bez ikakvih izuzetaka od obaveze poštivanja ovih standarda.
7. Slijedom toga, a imajući u vidu dosadašnju jurisprudenciju, Ustavni sud je zauzeo stav da je, kao institucija koja podržava Ustav Bosne i Hercegovine, nadležan da preispituje sve akte, bez obzira na donosioca, ako je pitanje pokrenuto prema jednoj od nadležnosti Ustavnog suda prema članu VI/3 Ustava Bosne i Hercegovine.
8. Razmatrajući formalne aspekte osporene i sličnih odluka Visokog predstavnika, kao i posljedice koje iz njih proističu za lica na koja se odnose, Ustavni sud je mišljenja da takve odluke ozbiljno otvaraju pitanja postojanja kršenja pojedinih prava i osnovnih sloboda iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Između ostalog, Ustavni sud primjećuje da onemogućavanje pobijanja predmetnih odluka Visokog predstavnika ostavlja takva lica bez ikakve zaštite njihovih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takav pristup takođe ostavlja pojedinca bez ikakvog djelotvornog pravnog lijeka, čime se dovodi u pitanje postojanje prava iz člana 13. Evropske konvencije. Slijedom toga, otvara se pitanje i postojanja kršenja prava o zabrani diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
9. U konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da osporena odluka Visokog predstavnika, kao pojedinačni pravni akt, ne sadržava pouku o pravnom lijeku. Međutim, s druge strane postoji obaveza svih državnih organa u Bosni i Hercegovini, da primjenom prava i principa iz Evropske konvencije, preispituje sve akte koji mogu dovesti do kršenja prava i osiguraju zaštitu za eventualne povrede.
10. U konkretnom slučaju, evidentno je da je apelant podnio apelaciju protiv odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu kojom je smijenjen sa funkcije predsjednika Izvršnog odbora Srpske radikalne stranke Republike Srpske i ostalih javnih i stranačkih funkcija uslijed čega mu prestaju sva prava na naknade odnosno privilegije i status koji proizilazi iz tih funkcija, te mu se zabranjuje obavljanje svake službene, izborne ili imenovane javne funkcije, kao i kandidovanje na izborima i obavljanje funkcije u političkim strankama. Međutim, apelant nije pokušao osporiti odluku Visokog predstavnika pred nadležnim sudovima, koji prema Ustavu Bosne i Hercegovine moraju direktno primjenjivati Evropsku konvenciju i pružiti zaštitu garantovanih prava i sloboda, nego se direktno obratio Ustavnom sudu.
11. Prema odredbama člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti apelacije, Ustavni sud smatra da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić