Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-966/04 (d.o.o. «Eko-med inspekt» Doboj)

Odluka donesena 18. 01. 2005.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-966/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 01. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP-

966/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. «Eko-med inspekt» Doboj, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-1125/03 od 23. juna 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. D.o.o. «Eko-med inspekt» Doboj (u daljnjem tekstu: apelant), iz Doboja, kojeg zastupa Duško Panić, advokat iz Doboja, podnio je, 9. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1125/03 od 23. juna 2004. godine.

2. Rješenjem Poreske uprave Republike Srpske, Područni centar Doboj, broj 04/0702-490-

746/03 od 27. maja 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva finansija, Poreske uprave

– Odbor za rješavanje poreskih žalbi, broj 01/0104/450-522/03 od 1. septembra 2003. godine, naloženo je apelantu da izvrši uplatu neplaćenih obaveza javnih prihoda prema vrsti prihoda u ukupnom iznosu od 40.695,04 KM, sa pripadajućim kamatama u iznosu od 12.250,13 KM. Naime, inspekcijskom kontrolom obavljenom 29. aprila 2003. godine, kod apelanta, za period poslovanja od 2. decembra 1999. godine do 15. aprila 2003. godine, od strane poreskih inspektora, utvrđeno je da je apelant u 2000. i 2001. godini obračunao i uplaćivao porez na promet usluga za izvršene usluge deratizacije, dezinskecije i dezinfekcije, međutim u 2002. i 2003. godini (do kontrolisanog perioda), apelant nije obračunavao i uplaćivao porez na promet usluga za izvršene usluge, deratizacije, dezinfekcije i dezinsekcije, smatrajući ih zdravstvenim uslugama, a koje inače ne podliježu oporezivanju.

3. Apelant je protiv navedenog rješenja drugostepenog organa, pokrenuo upravni spor kod Vrhovnog suda, koji je svojom presudom, broj U-1125/03 od 23. juna 2004. godine, tužbu odbio kao neosnovanu, uz obrazloženje da nije povrijeđen zakon na štetu apelanta.

4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, u kojoj navodi da je zbog ovakvih odluka diskriminiran u odnosu na JZU Dom zdravlja Banja-Luka, jer je u identičnoj situaciji Vrhovni sud prihvatio tužbu navedenog pravnog lica. Apelant smatra da se u ovom slučaju radi o diskriminaciji po dva osnova i to, s obzirom na oblik vlasništva i sjedište navedenog pravnog lica, te ukazuje na jedno od ustavnih načela da su svi subjekti, bez obzira na oblik vlasništva (državno ili privatno) ravnopravni u vršenju poslova.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

6. Mada to u apelaciji nije eksplicitno navedeno, apelacija pokreće pitanje kršenja prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Ustavni sud, u skladu sa svojom ranijom jurisprudencijom, smatra da se apelant ne može pozivati na povredu prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju i ukoliko njegova primjena nije izazvala prekomjeran i disproporcionalan teret za pojedinca ili pravni subjekt. Nema naznaka ovakve primjene zakona u ovom slučaju. Što se tiče navodne povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je ova odredba primjenjiva u slučajevima u kojima se radi o «građanskim pravima ili obavezama», a ne, kao što je to u apelantovom slučaju, obavezama koje proizilaze iz javnog prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01 od 28. septembra 2001. godine, tačka 29, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02).

8. Ustavni sud primjećuje da se žalbeni navodi apelanta odnose na navodnu povredu člana II/4. ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ustavni sud ističe da član 14. Evropske konvencije nije usmjeren protiv diskriminacije općenito, već samo protiv diskriminacije u odnosu na prava i slobode koje su garantovane ovom konvencijom. Kako garancija člana 14. Evropske konvencije «nema nezavisno postojanje», a odnos zaštite koju ima član 14. Evropske konvencije, zahtjeva da bilo koje pravo i sloboda osigurani Evropskom konvencijom budu prekršeni, Ustavni sud konstatuje da u konkretnom slučaju pozivanje na garancije iz člana 14. Evropske konvencije nije u skladu sa principima primjene člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

9. Shodno navedenom, navodi iz apelacije se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-966/04 (d.o.o. «Eko-med inspekt» Doboj) | Sudska praksa | Aktio