Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-922/04 (I.D.)

Odluka donesena 18. 01. 2005.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-922/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 01. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP- 922/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I. D., podnesena protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, broj 257/04 od 30. juna 2004. godine (»Službeni glasnik Republike Srpske», broj 65/04), jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. I. D. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Modriče, podnio je, 21. oktobra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoku predstavnik) broj 257/04 od 30. juna 2004. godine. Apelant je istovremeno zatražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio primjenu osporene odluke Visokog predstavnika, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Visoki predstavnik donio je, 30. juna 2004. godine, odluku kojom je apelanta smijenio sa funkcije generalnog direktora Rafinerije nafte Bosanski Brod, kao i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija koje je do tada obavljao. Istom odlukom, apelantu je zabranjeno obavljanje svake službene, izborne ili imenovane javne funkcije, kao i kandidovanje na izborima i obavljanje funkcije u političkim strankama, ukoliko ili sve dotle dok ga Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da iste obavlja ili da se kandiduje. U ovoj odluci se navodi da je ovakva mjera preduzeta protiv apelanta, zato što apelant snosi izvedenu krivicu za znatan doprinos institucionalnim propustima da iz političkog ambijenta eliminiše uslove koji doprinose omogućavanju materijalne podrške i pomoći licima optuženih prema članu 19. Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Ovakvi propusti apelanta, kako se dalje navodi u pobijanoj odluci, štetni su po stabilnost i zakonitost jer opstruišu proces provođenja mira.

3. Apelant u svojoj apelaciji navodi da su pobijanom odlukom Visokog predstavnika povrijeđena njegova ljudska prava iz člana II/3. b), e), g), h), i) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i odgovarajuće odredbe Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i čl. 3. i 25. Pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Bosnu i Hercegovinu da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 120.000,00 KM, a na ime materijalne štete zbog gubitka zarade po osnovu plaće direktora Rafinerije nafte i po ostalim primanjima koji iz te funkcije proizilaze iznos od po 3. 500,00 KM za svaki mjesec sa kamatnom stopom od 10% na godišnjem nivou.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njom pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

14. apelacija je preuranjena;».

5. Ustavni sud podsjeća da, prema dosadašnjoj jurisprudenciji, ima nadležnost da ocjenjuje akte Visokog predstavnika kada on zamjenjuje domaće organe vlasti (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U -

9/00 od 3. novembra 2000.godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 1/01). Također, Ustavni sud ima nadležnost i da ocjenjuje usaglašenost svih akata sa Ustavom Bosne i Hercegovine, bez obzira na donosioca, sve dok je ova ocjena zasnovana na jednoj od nadležnosti navedenih u članu VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U-25/00, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 17/01). Ustavni sud podsjeća i na svoje rješenje, broj U- 37/01 od 2. novembra 2001. godine, kojim je odbacio apelaciju apelanta smatrajući da se odluka Visokog predstavnika ne može smatrati sudskom presudom kao što se zahtijeva članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud podsjeća da se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Osim toga, prema članu II/6 Ustava Bosne i Hercegovine, svi «[...].sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta [...] primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode [...]» iz čl. II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Nadalje, prema članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u Bosni i Hercegovini se primjenjuju i dodatni međunarodni sporazumi o ljudskim pravima iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine. Ujedno, navedenim članom propisano je da će uživanje u pravima i slobodama koji su sadržani u ovim međunarodnim sporazumima biti osigurano «[...] svim licima u Bosni i Hercegovini bez diksriminacije po bilo kom osnovu [...].» Slijedi da svim licima u Bosni i Hercegovini mora biti osigurano uživanje u pravima i slobodama iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije bez ikakvih izuzetaka od obaveze poštivanja ovih standarda.

7. Slijedom toga, a imajući u vidu dosadašnju jurisprudenciju, Ustavni sud je zauzeo stav da je, kao institucija koja podržava Ustav Bosne i Hercegovine, nadležan da preispituje sve akte, bez obzira na donosioca, ako je pitanje pokrenuto prema jednoj od nadležnosti Ustavnog suda prema članu VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Razmatrajući formalne aspekte osporene i sličnih odluka Visokog predstavnika, kao i posljedice koje iz njih proističu za lica na koja se odnose, Ustavni sud je mišljenja da takve odluke ozbiljno otvaraju pitanja postojanja kršenja pojedinih prava i osnovnih sloboda iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Između ostalog, Ustavni sud primjećuje da onemogućavanje pobijanja ovakvih odluka Visokog predstavnika ostavlja takva lica bez ikakve zaštite njihovih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takav pristup takođe, ostavlja pojedinca bez ikakvog djelotvornog pravnog lijeka, čime se dovodi u pitanje osiguranje prava iz člana 13. Evropske konvencije. Slijedom toga, otvara se i pitanje postojanja kršenja prava o zabrani diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

9. U konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da pobijana odluka Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, kao pojedinačni pravni akt, ne sadržava pouku o pravnom lijeku. Međutim, s druge strane postoji obaveza svih državnih organa u Bosni i Hercegovini, da primjenom prava i principa iz Evropske konvencije, preispituju sve akte koji mogu dovesti do kršenja pojedinačnih prava i osiguraju zaštitu za eventualne povrede.

10. Apelant je podnio apelaciju protiv odluke Visokog predstavnika kojom se smjenjuje sa funkcije generalnog direktora Rafinerije nafte Bosanski Brod, kao i sa ostalih javnih i stranačkih funkcija, usljed čega mu prestaju sva prava na naknade i status koji proizilazi iz tih funkcija, te se uskraćije mogućnost kandidovanja na izborima i obavljanju funkcija u političkim strankama. Međutim, apelant nije pokušao osporiti odluku Visokog predstavnika pred nadležnim sudovima, koji prema Ustavu Bosne i Hercegovine moraju direktno primjenjivati Evropsku konvenciju i pružati zaštitu garantiranih prava i sloboda, nego se direktno obratio Ustavnom sudu.

11. Prema odredbama člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

12. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-922/04 (I.D.) | Sudska praksa | Aktio