Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-967/04 (I. M.)
Odluka donesena 18. 01. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-967/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 01. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP-
967/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I. M., podnesena protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar, Kantonalna administrativna služba u Zenici, broj 1818-0203/02-1 od 7. juna 2002. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. I. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Alića općina Zavidovići, podnio je, 9. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar, Kantonalna administrativna služba u Zenici (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ uprave), broj 1818-0203/02-1 od 7. juna 2002. godine.
2. Rješenjem prvostepenog organa uprave, apelantu je priznato pravo na starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 197,27 KM. U pouci o pravnom lijeku, u ovom rješenju, navedeno je da se protiv ovog rješenja može izjaviti žalba privremenom direktoru Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ uprave) u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. Apelant je podnio apelaciju protiv rješenja prvostepenog organa uprave, tvrdeći da je istim povrijeđeno njegovo pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povredu navedenog ustavnog prava apelant vidi u tome što mu je penzija trebala biti obračunata u skladu sa iznosom koji bi primao u Republici Hrvatskoj, u kojoj je jedno vrijeme radio.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
4. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
5. U konkretnom slučaju, apelant je izjavio žalbu protiv rješenja prvostepenog organa uprave. Međutim, kasnije je ovu žalbu povukao dajući izjavu na zapisnik 2. jula 2002. godine, pred drugostepenim organom uprave. U skladu s navedenim, drugostepeni organ uprave je, 6. juna 2003. godine, donio zaključak o obustavi žalbenog postupka.
6. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda žalba se smatra efektivnim pravnim lijekom koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije. U ovom slučaju, Ustavni sud zaključuje da za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, obzirom da je apelant odustao od žalbe protiv rješenja prvostepenog organa uprave, koje pobija apelacijom.
7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić