Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-940/04 (O.M.)

Odluka donesena 18. 01. 2005.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-940/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 01. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP -

940/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija O. M., podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-99/03 od 21. septembra 2004. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. O. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika - Pilice, koga zastupa Ozrenka Jakšić, advokat iz Zvornika, podnio je, 29. oktobra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-99/03 od 21. septembra 2004. godine. Apelant je također tražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio Osnovnom sudu zakazivanje glavnog pretresa u krivičnom postupku protiv apelanta u predmetu broj K-99/03, do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

2. Apelant je naknadno, 21. decembra 2004. godine, dostavio dopunu apelacije kojom pobija rješenja Osnovnog suda, br. Su-616/04, Su-617/04 i Su-618/04, sva tri od 22. novembra 2004. godine, kojima su odbijeni njegovi zahtjevi za izuzeće predsjednika i članova vijeća suda u krivičnom postupku koji se vodi protiv njega. Također, je ponovo zatražio da Ustavni sud donese navedenu privremenu mjeru.

3. Apelant navodi da je Osnovni sud donio rješenje, broj K-99/03 od 21. septembra 2004. godine, kojim je odbacio sporazum o priznanju krivice zaključen 20. septembra 2004. godine, između apelanta i Okružnog javnog tužioca. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju u kojoj navodi da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te u vezi s tim i pravo na zabranu diskriminacije iz člana

14. Evropske konvencije.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

14. apelacija je preuranjena;».

6. Prema navedenim odredbama Poslovnika Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. To podrazumijeva da apelant, u skladu sa principom iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje da li apelant ima ili da li će imati pravično suđenje pred redovnim sudovima ne može dati odgovor dok je postupak u toku. U skladu da praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostatci koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; odluku Ustavnog suda, U -63/01, od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).

8. U konkretnom slučaju postupak još nije okončan, jer je osporenim rješenjima samo odbačen sporazum o priznanju krivice, te su odbijeni zahtjevi za izuzeće sudija – članova vijeća, a nije konačno odlučeno o krivičnim optužbama protiv apelanta.

9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-940/04 (O.M.) | Sudska praksa | Aktio