Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1026/04 (E.DŽ.)
Odluka donesena 18. 01. 2005.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1026/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 01. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP- 1026/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. Dž., podnesena protiv rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova srednjobosanskog kantona, broj 04-03/4-2/34-4-1839-1/02 od 7. januara 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. E. Dž. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Viteza, podnio je, 4. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: MUP), broj 04- 03/4-2/34-4-1839-1/02 od 7. januara 2003. godine.
2. Rješenjem MUP-a, broj 04-03/4-2/34-4-1839/02 od 17. decembra 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem MUP-a, broj 04-03/4-2/34-4-1839-1/02 od 7. januara 2003. godine, prestao je radni odnos apelanta kao službenika MUP-a radi oduzimanja privremenog ovlaštenja za obavljanje policijskih poslova od strane Komesara Međunarodnih policijskih snaga Misije ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
4. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
5. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
6. Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
7. Ustavni sud je, 9. decembra 2004. godine, zatražio od apelanta da obavjesti Ustavni sud da li je protiv rješenja o prestanku radnog odnosa pokrenuo radni spor pred nadležnim sudom u smislu člana 103. stav 3. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, br. 43/99 i 32/00). Apelant je, 28. decembra 2004. godine, obavjestio Ustavni sud da nije pokrenuo radni spor protiv osporenog rješenja. Apelant je, dakle, propustio da iscrpi efektivne pravne lijekove u smislu člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić