Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-117/04 («Matriks komerc» d. o. o.)
Odluka donesena 18. 01. 2005.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-117/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 01. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 18. januara 2005. godine, u predmetu broj AP- 117/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Matriks komerc d.o.o.
Banja Luka, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-987/02 od 10. decembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Matriks komerc» d. o. o. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, kojeg zastupa Ognjen Tadić, advokat iz Laktaša, podnio je, 4. februara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-987/02 od 10. decembra 2003. godine. Apelant je dostavio dopunu apelacije 28. oktobra 2004. godine
2. Rješenjem Ministarstva finansija Republike Srpske-odjeljenje za kontrolu velikih poreskih obveznika, broj 01/0303/490-2401.59/02 od 7. juna 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva finansija Republike Srpske-odbor za rješavanje poreskih žalbi, broj 01/0104/413- 294/02 od 5. avgusta 2002. godine, naloženo je apelantu da izvrši uplatu poreza na račun javnih prihoda i to na ime poreza na promet proozvoda iznos od 303.892,56 KM, na ime poreza za Željeznice Republike Srpske iznos od 33.765,84 KM i na ime kamata 13. 837,87 KM. Naime, inspekcijskom kontrolom obavljenom kod apelanta inspektori poreske uprave Ministarstva finansija Republike Srpske, utvrdili su da se apelant isključivo bavio prometom na veliko cigaretama i duvanskim prerađevinama shodno članu 21 Zakona o akcizama i porezu na promet («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 25/98, 40/98, 18/99, 29/00 i 18/01). U toku kontrole utvrđeno je da pojedini kupci nisu dostavili apelantu ovjerenu kopiju potvrde o upisu u registar kod nadležnog poreskog organa, te apelant nije mogao prodavati robu tim kupcima bez obračunatog i plačenog poreza na promet proizvoda i poreza na Željeznicu Republike Srpske, a što je činio suprotno odredbi člana 21. stav 1. tačka 5. Zakona o akcizama i porezu na promet.
3. Apelant je protiv navedenog drugostepenog rješenja, kao konačnog u upravnom postupku, pokrenuo upravni spor kod Vrhovnog suda Republike Srpske, koji je svojom presudom, broj U- 987/02 od 10. decembra 2003. godine, tužbu odbio kao neosnovanu.
4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu navodeći da je zbog ovakvih odluka organa vlasti došlo do dvostrukog oporezivanja, te da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U dopuni apelacije apelant je naveo drugu presudu Vrhovnog suda Republike Srpske, u kojoj je, po njegovom mišljenju, o istom pravnom pitanju donesena drugačija odluka, te potvrdio da ostaje kod navoda iz apelacije u pogledu povrede prava na pravičan postupak.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
6. U pogledu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra, u skladu sa svojom jurisprudencijom, da je ova odredba primjenjiva u slučajevima u kojima se radi o «građanskim pravima ili obavezama», a ne, kao što je to u apelantovom slučaju, obavezama koje proizilaze iz javnog prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01 od 28. septembra 2001. godine, tačka 29, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02). Shodno navedenom, apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić