Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-675/04 (S.S.)

Odluka donesena 18. 01. 2005.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-675/04

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 01. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 675/04, rješavajući apelaciju S. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 18. januara 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija S. S., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1317/03 od 20. maja 2004. godine i presude Općinskog suda II u Sarajevu broj P-2144/02 od 17. aprila 2003. godine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. S. S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je, 3. augusta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1317/03 od 20. maja 2004. godine i presude Općinskog suda II u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P- 2144/02 od 17. aprila 2003. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od Kantonalnog suda, Općinskog suda i učesnika u postupku, I. H. (u daljnjem tekstu: tužitelj), zatraženo je, 9. novembra 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je zatraženo da dostavi spis broj P - 2144/02.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. novembra 2004. godine, a Općinski sud 10. decembra 2004. godine, kao i spis broj P-2144/02.

4. Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda su dostavljeni apelantici 16. decembra 2004. godine.

5. Spis broj P-2144/02 vraćen je Općinskom sudu 20. decembra 2004. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.

7. Općinski sud je donio presudu broj P-2144/02 od 17. aprila 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1317/03 od 20. maja 2004. godine, kojom je apelantica, kao tužena, obavezana da tužitelju isplati iznos od 3.180 KM na ime sredstava koja je uložio u adaptaciju stana na kojem je apelantica nosilac stanarskog prava, sa zakonskom kamatom od 24. februara 2000. godine do isplate.

IV. Relevantni propisi

Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije BiH», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) «Član 2. stav 3.

Svako stanarsko pravo ili ugovor o korištenju zaključen u periodu između 1. aprila 1992. godine i 7. februara 1998. godine prestaje da važi(...).

Član 18a.

Osoba čije je stanarsko pravo prestalo prema članu 2. stav 3. ovog zakona, a koja je uložila svoja osobna sredstva na ime neophodnih troškova u stanu ima pravo povratiti ta sredstva od bivšeg nosioca stanarskog prava u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima («Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te «Službeni glasnik RBiH» br. 2/92,13/93 i 13/94).

Postupak povrata sredstava može započeti od dana kad je prethodni nosilac stanarskog prava vratio stan u posjed»

8. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ», br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te «Službeni list RBiH» br.2/92 i 13/93) «Član 215.

Stjecalac ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nesavjestan, naknada za korisne troškove mu pripada samo do iznosa koji predstavlja uvećanje vrijednosti u trenutku vraćanja.»

9. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 42/98) «Član 85.

Ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila obim ni vrstu punomoći, advokat je ovlašten na temelju takve punomoći:

(...)

4) punomoć prenijeti na drugog advokata ili ovlastiti drugog advokata na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku.»

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelantica u apelaciji navodi da je pobijanom presudom Kantonalni sud pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo i pogrešno utvrdio činjenično stanje, tako što je na glavnoj raspravi apelanticu zastupao M. M., lice bez punomoći i ovlaštenja, te da je pogrešnom primjenom odredbi Zakona o obligacionim odnosima, kao i nepotpunim utvrđenjem činjeničnog stanja, došlo do povrede prava na fer i pravično suđenje, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da je došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica traži da Ustavni sud ukine presude koje se pobijaju apelacijom.

b) Odgovor na apelaciju

11. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je kao drugostepeni sud ispitao prvostepenu presudu u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka, te da ostaje kod stava izraženog u obrazloženju pobijane presude.

12. Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju ističe da smatra da pobijanom presudom nije došlo do povrede apelanticinih ustavnih prava.

VI. Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

15. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda broj Gž- 1317/04 od 20. maja 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelantica primila 24. juna 2004. godine, a apelacija je podnijeta 3. augusta 2004. godine, odnosno u roku od 60 dana od dana kad je apelantica primila odluku, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

17. Apelantica pobija navedenu presudu tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a) pravo na pravično suđenje

18. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«3. Katalog prava Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu glasi:

"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"

20. U konkretnom slučaju Ustavni sud zaključuje da se apelantica žali da joj je pobijanim odlukama, zbog pogrešne primjene procesnih i materijalnih propisa, kao i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrijeđeno pravo na fer postupak.

21. Ustavni sud ističe da je njegova nadležnost u apelacionim postupcima ograničena «na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu» i da Ustavni sud nije nadležan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučajevima u kojima odluke nižih sudova krše ustavna prava, tj. ukoliko je neki redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 39/01, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/02). Zbog toga Ustavni sud neće, preispitivanjem činjenica predmeta, ulaziti u pitanje opravdanosti stavova nižestepenih sudova.

22. Ustavni sud zaključuje da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene dokumentacije, ne može se zaključiti da su odlukama redovnih sudova povrijeđena ili zanemarena apelanticina ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je došlo do povrede procesnih prava.

23. Ustavni sud zaključuje da su nadležni sudovi na pravilan način primijenili relevantne odredbe materijalnog prava na utvrđeno činjenično stane, u skladu sa uobičajenim jezičkim i logičkim tumačenjem tih odredbi, bez proizvoljnosti ili bilo kakve diskriminacije, navodeći precizne razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi na kojima se zasnivaju donesene presude.

24. U vezi sa apelanticinim navodima da ju je na glavnoj raspravi zastupao M. M., lice bez punomoći i ovlaštenja, Ustavni sud ističe da je pravilan stav Kantonalnog suda, dat u obrazloženju pobijane presude, u kojem se poziva na član 85. stav 4. Zakona o parničnom postupku, koji propisuje mogućnost da advokat ovlašten na temelju punomoći stranke može punomoć prenijeti na drugog advokata na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku.

25. Slijedi da je apelanticin punomoćnik postupao u skladu sa svojim ovlaštenjima iz člana 85. stav 4. Zakona o parničnom postupku, kad je ovlastio drugog advokata da ga zamijeni na određenom ročištu.

26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da u predmetnom slučaju nije došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

27. U svjetlu zaključka u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-675/04 (S.S.) | Sudska praksa | Aktio