Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-285/04 (Š.S.)

Odluka donesena 23. 07. 2004.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-285/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 07. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 23. jula 2004. godine, u predmetu broj AP-285/04 , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Š. S., podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj Gž-29/04 od 21. januara 2004. i rješenja Osnovnog suda u Tesliću, broj I-115/96 od 11. decembra 1996, 14. marta 1997, 23. februara, 25. februara, 26. februara i 2. marta 1998. godine, jer je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Š. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa N. K., advokat iz Teslića, podnio je, 9. marta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-29/04 od 21. januara 2004. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj I-

115/96 od 11. decembra 1996, 14. marta 1997, 23. februara, 25. februara, 26. februara i 2. marta 1998. godine. Apelant je u svojoj apelaciji predložio Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru zabrane raspolaganja poslovnim prostorom koji je prodat u izvršnom postupku koji se pobija apelacijom, do okončanja postupka.

2. Apelant je sa DP «Graditelj» Teslić (u daljnjem tekstu: tužitelj), 12. juna 1991. godine, zaključio ugovor o udruživanju sredstava za izgradnju poslovnog prostora (u daljnjem tekstu: ugovor o udruživanju sredstava) u objektu «Zanatski centar» u Tesliću (u daljnjem tekstu: sporni poslovni prostor).

3. Tužitelj je Osnovnom sudu, 13. februara 1996. godine, protiv apelanta podnio tužbu navodeći da mu je apelant, po osnovu ugovora o udruživanju sredstava, ostao dužan platiti određeni iznos novca.

4. Osnovni sud je, 16. augusta 1996. godine, u parničnom postupku protiv apelanta, donio presudu, broj P-19/96, kojom je utvrdio da je apelant obavezan tužitelju, na ime duga po osnovu ugovora o udruživanju sredstava, isplatiti iznos od 104.838,50 dinara.

5. Osnovni sud je, na prijedlog tužitelja, 11. decembra 1996. godine, donio rješenje, broj I-

115/96, kojim je odredio izvršenje na osnovu pravosnažne presude tog suda od 16. augusta 1996. godine, otuđenjem spornog poslovnog prostora i namirenjem tužiteljevog duga iz iznosa dobijenog prodajom spornog poslovnog prostora. U tom izvršnom postupku Osnovni sud je donio slijedeća rješenja i zaključak: 14. marta 1997. - rješenje kojim je utvrđena vrijednost spornog poslovnog prostora, 18. aprila 1997. - zaključak o prodaji spornog poslovnog prostora, 23. februara 1998. godine

– rješenje kojim je sporni poslovni prostor dosuđen trećem licu koje je bilo obavezano da uplati kupoprodajnu cijenu, 25. februara 1998. - rješenje kojim je tužitelju namiren iznos apelantovog duga iz kupoprodajne cijene spornog poslovnog prostora i 26. februara 1998. godine – rješenje kojim je sporni poslovni prostor predat trećem licu u posjed.

6. Apelanta je u navedenom parničnom i izvršnom postupku pred Osnovnim sudom zastupao privremeni zastupnik, kojeg je Osnovni sud postavio svojim rješenjem, broj P-19/96 od 9. augusta 1996. godine.

7. Apelant je, po saznanju za izvršni postupak i prodaju spornog poslovnog prostora pobijao rješenje o izvršenju Osnovnog suda od 11. decembra 1996. godine ističući, inter alia, da je izvršni postupak proveden protivno zakonu, jer je apelanta zastupao privremeni zastupnik koji nije bio postavljen u skladu sa zakonom. Taj postupak je okončan rješenjem Okružnog suda, broj Gž-29/04 od 21. januara 2004. godine, kojim je odbijena apelantova žalba i sva rješenja donesena u izvršnom postupku, broj I-115/96, navedena u tački 4. ove odluke su potvrđena.

8. U međuvremenu je apelant, 17. juna 1998. godine, podnio Osnovnom sudu prijedlog za ponavljanje parničnog postupka, broj P-19/96, u kojem je donesena presuda od 16. augusta 1996. godine. Osnovni sud je, 2. jula 2001. godine, donio rješenje, broj P-242/00, kojim je dozvoljeno ponavljanje parničnog postupka i ukinuta presuda Osnovnog suda od 16. augusta 1996. godine. U suštini je Osnovni sud donio takvu odluku utvrdivši da je bio nezakonit postupak postavljanja privremenog zastupnika koji je apelanta zastupao u parničnom postupku koji je okončan presudom tog suda od 16. augusta 1996. godine. Tužitelj je Okružnom sudu uložio žalbu na rješenje Osnovnog suda od 2. jula 2001. godine.

9. Okružni sud je, 20. septembra 2001. godine, donio rješenje, broj Gž-324/01, kojim je odbio žalbu tužitelja i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 2. jula 2001. godine.

10. Osnovni sud je, u ponovljenom postupku, donio presudu, broj P-242/00 od 13. oktobra 2003. godine, kojom je apelanta obavezao na isplatu duga tužitelju po osnovu ugovora o udruživanju sredstava. Postupak po apelantovoj žalbi, kojeg u tom postupku zastupa advokat po apelantovom izboru, je u toku.

11. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi da je do povrede tih prava došlo jer ga je u izvršnom postupku presude Osnovnog suda, broj P-19/96 od 16. augusta 1996. godine, zastupao privremeni zastupnik koji je nezakonito postavljen, tako da apelant nije imao mogućnost saslušanja pred sudom, te pravično i fer suđenje.

12. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

14. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

15. Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...) 14. apelacija je preuranjena;».

16. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

17. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na povredu prava na pravičan postupak i prava na imovinu u vezi sa izvršnim postupkom presude Osnovnog suda, broj P-

19/96 od 16. augusta 1996. godine. Apelant se žali da je, zbog činjenice da ga je u tom postupku zastupao privremeni zastupnik koji je nezakonito postavljen, njemu bilo uskraćeno pravo na pravično saslušanje.

18. Ustavni sud podsjeća da je prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Evropske komisije, na pitanje da li sudski postupak udovoljava zahtjevima člana 6. stav 1. Evropske konvencije može se jedino odgovoriti preispitivanjem postupka u cjelini, i to tek kada je završen. Samo pod posebnim okolnostima i ako postoje jasne naznake da pogreška u ranijoj fazi postupka ne može biti ispravljena kasnije u toku postupka, Ustavni sud može, prije nego je završen, ispitati postupak u određenom predmetu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, De Cubber protiv Belgije od 26. oktobra 1984. godine, serija A broj 86, tačka 33).

19. Ustavni sud primjećuje da je u izvršnom postupku koji se pobija apelacijom sprovedeno izvršenje presude Osnovnog suda od 16. augusta 1996. godine, prodajom spornog poslovnog prostora u vezi sa kojim je apelant sa tužiteljem imao zaključen ugovor o udruživanju sredstava. Međutim, apelant je, u međuvremenu uspješno izdejstvovao ponavljanje tog parničnog postupka pred Osnovnim sudom, odnosno ukidanje presude tog suda od 16. augusta 1996. godine. Osnovni sud je prihvatio apelantove argumente o nezakonitom postavljanju privremenog zastupnika od strane tog suda i usvojio je apelantov prjedlog za ponavljanje parničnog postupka. Osnovni sud je u ponovljenom postupku donio presudu od 13. oktobra 2003. godine.

20. Prema podacima iz dopisa koji je apelant dostavio Ustavnom sudu, 6. maja 2004. godine, postupak po žalbi apelanta na presudu Osnovnog suda, od 13. oktobra 2003. godine, je u toku. Apelant u tom postupku ima punomoćnika po svom izboru i od ishoda tog postupka će zavisiti i u kom pravcu će se odvijati izvršni postupak. S obzirom da je ponovljeni parnični postupak još uvijek u toku predmetna apelacija je preuranjena u smislu člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, u odnosu na apelantove navode u vezi povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine

21. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za izdavanje privremene mjere.

23. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-285/04 (Š.S.) | Sudska praksa | Aktio