Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-200/02 (B.S.)

Odluka donesena 23. 07. 2004.

  • Pokrenut istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za BiH
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-200/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 07. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 23. jula 2004. godine, u predmetu broj AP-200/02 , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 12. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. S., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-337/01 od 9. oktobra 2002. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 05-050-11-179 od 26. februara 2001. godine, i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Odsjek Gradiška, broj 05-050-11-437/1 od 13. decembra 2000. godine, jer je postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, sa identičnim zahtjevom, pokrenut prije nego što je zahtjev upućen Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. B. S. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Gradiške, podnio je, 31. oktobra 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-337/01 od 9. oktobra 2002. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 05-050-11-179 od 26. februara 2001. godine, i rješenja Ministarstva za izbejglice i raseljena lica Odsjek Gradiška, broj 05-

050-11-437/1 od 13. decembra 2000. godine.

2. Polazeći od navoda apelanta, a s ciljem da se utvrde procesne pretpostavke za razmatranje apelacije pred Ustavnim sudom, od Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, odnosno od Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu, zatražena je informacija o tome da li je apelant pokrenuo postupak sa identičnim zahtjevom pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i kada, kao i da li je o predmetu, eventualno, donesena odluka.

3. Dopisom Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu, od 17. juna 2004. godine, utvrđeno je da je apelant, 15. oktobra 2001. godine, podnio identičan zahtjev – aplikaciju Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, da je predmet registrovan pod brojem CH/01/8031 i da o predmetu nije donesena odluka.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 12. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 12. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

12. apelant je prethodno pokrenuo postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu;».

5. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 12. Poslovnika Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je pokrenut postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu sa identičnim zahtjevom, prije nego što je zahtjev upućen Ustavnom sudu i stav Ustavnog suda da u slučaju istovjetnog zahtjeva upućenog Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, predmet rješava institucija koja je prije primila apelaciju (vidi rješenja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 30/00 od 16. decembra 2000. godine i AP 69/00 od 23. marta 2001. godine), Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

6. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-200/02 (B.S.) | Sudska praksa | Aktio