Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-604/04 (S.K.)

Odluka donesena 23. 07. 2004.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-604/04

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 07. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 23. jula, u predmetu broj AP-604/04, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. K., podnesena protiv Zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/I-

23-2/04 od 21. juna 2004. godine, rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/I-23-2/04 od 28. maja 2004. godine, rješenja Federalnog ministarstva odbrane broj 04-11-1-251/03 od 10. maja 2004. godine i rješenja Zajedničke komande vojske Federacije, broj 29-99-1-34-896/03 od 20. novembra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. S. K. (u daljnjem tekstu: apelantica), Sarajeva, koju zastupa Ismet Mehić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 7. jula 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/I-23-2/04 od 21. juna 2004. godine, rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/I-23-2/04 od 28. maja 2004. godine, rješenja Federalnog ministarstva odbrane broj 04-11-1-251/03 od 10. maja 2004. godine i rješenja Zajedničke komande vojske Federacije, broj 29-99-1-34-896/03 od 20. novembra 2003. godine. Apelantica je predložila odlaganje izvršenja navedenih pravnih akata do okončanja parničnog postupka kojeg je pokrenula pred nadležnim općinskim sudom, u skladu sa članom 78. Poslovnika Ustavnog suda.

2. Zajednička komanda vojske Federacije je navedenim rješenjem od 20. novembra 2003. godine oglasila ništavim svoje rješenje broj 8/27-6-TR-1269/97 od 23. septembra 1997. godine kojim je apelantici dodijeljen na korišteenje stan u Sarajevu, u ulici Kulovića broj 2/V stan bb. Navedeno rješenje je doneseno po službenoj dužnosti u predmetu zakonitosti zaključenog ugovora o korištenju stana broj 28-5/U-1327/97 od 26. septembra 1997. godine. Apelantica je protiv navedenog rješenja uložila žalbu. Federalno ministarstvo odbrane svojim rješenjem od 10. maja 2004. godine žalbu apelantice odbija kao neosnovanu i potvrdjuje prvostepeno rješenje. Uprava za stambena pitanja navedenim rješenjem od 28. maja 2004. godine utvrdila je da apelantici prestaje pravo korištenja predmetnog stana i naložila joj da napusti stan u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, te da ga slobodnog od ljudi i vlastitih stvari preda Upravi za stambena pitanja radi pečaćenja. Istim rješenjem odredjeno je da apelantica nema pravo na alternativni smještaj po standardima utvrdjenim Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Zaključkom Uprave za stambena pitanja od 21. juna 2004. godine, u predmetu izvršenja rješenja broj 23-04/I-23-2/04 od 28. maja 2004. godine, utvrdjeno je da je ovo rješenje postalo izvršno i da se dozvoljava njegovo izvršenje na taj način što će se apelantica i ostali prinudno iseliti iz predmetnog stana, u predmetu zahtjeva vlasnika stana za oslobadjanje stana, nosioca stanarskog prava Todora Janjuševića, te stan slobodan od ljudi uredno predati Upravi za stambena pitanja. Uprava za stambena pitanja, aktom broj 23-04/I-23-2/04 od 25. juna 2004. godine, zatražila je asistenciju Policijske uprave – Centar Sarajevo na dan 13. jula 2004. godine, radi vršenja deložacije apelantice. Deložacija je zakazana za 13. juli 2004. godine.

3. U konkretnom slučaju a povodom žalbe apelantice protiv rješenja Uprave za stambena pitanja broj 23-04/I-23-2/04 od 28. maja 2004. godine nadležni drugostepeni organ uprave nije donio drugostepenu odluku do dana podnošenja apelacije Ustavnom sudu tj. do 7. jula 2004. godine. Prema tome drugostepeni upravni postupak je u toku i nije završen donošenjem konačnog upravnog akta. Nadalje, odmah po saznanju za pokretanje postupka iselenja iz stana, tj. 6. februara 2004. godine, apelantica je kod Općinskog suda I Sarajevo tužbom pokrenula sudski postupak radi utvrdjivanja svojstva nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu i prava na otkup stana. Ovaj predmet se vodi pred Općinskim sudom I Sarajevo pod brojem P. 438/04. U ovom parničnom postupku zakazano je pripremno ročište za 12. juli 2004. godine. Prema tome o predmetnom stanu u toku je prvostepeni sudski postupak, koji se još nije završio donošenjem prvostepene sudske odluke.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonima;».

5. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti, u principu, samo protiv presude kojim je postupak u odredjenom predmetu pravosnažno završen. To, dalje, znači da apelantica mora, u skladu sa pravilom iscrpljivanja pravnih lijekova, doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi odluku Ustavnog suda U-12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

6. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je u toku pred nadležnim – drugostepenim organom uprave i pred nadležnim prvostepenim sudom.

7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.

9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-604/04 (S.K.) | Sudska praksa | Aktio