Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-458/04 (M.S.)
Odluka donesena 23. 07. 2004.
- Protek roka
Sastav suda
Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-458/04
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 07. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 23.jula 2004. godine, u predmetu broj AP-458/04 , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. S., podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju broj Kž-206/03 od 22. oktobra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Doboju, broj K-2/03 od 4. augusta 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. M. S. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Doboja, koju zastupa Krstan Simić, advokat iz Banja Luke, podnijela je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine 18. maja 2004. godine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju broj Kž-206/03 od 22. oktobra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Doboju broj K-2/03 od 4. augusta 2003. godine. Apelantica je takođe tražila donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavilo izvršenje kazne izrečene presudom Osnovnog suda u Doboju broj K-2/2003 od 4. augusta 2003. godine.
2. Apelantica je presudom Osnovnog suda u Doboju, broj K-2/03. godine od 4. augusta 2003. godine, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina zbog toga što je 15. maja 1993. godine, došavši na vrata obućarske radnje u Doboju u ulici Ismeta Kapetanovića broj 13, u kojoj je radio oštećeni N. M, u pravcu oštećenog ispalila 25 metaka. Od ispaljenih metaka je nekoliko oštećenog pogodilo u predjelu glave i tjela, pa je od posledica oštećeni kasnije umro. Apelantica je ovim radnjama počinila krivično djelo ubistva iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske ( "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96).
3. Rješavajući po žalbi optužene, branilaca optužene i Osnovnog javnog tužioca u Doboju, Okružni sud u Doboju je presudom, broj Kž-206/03 od 22. oktobra 2003. godine, žalbe odbio kao neosnovane i prvostepenu presudu Osnovnog suda u Doboju, broj K-2/03. godine od 4. augusta 2003. godine, potvrdio.
4. Apelantica je protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj Kž-206/03 od 22. oktobra 2003. godine, podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, koji je Vrhovni sud Republike Srpske rješenjem, broj Kvlp-48/03 od 20. aprila 2004. godine, odbacio kao nedozvoljen.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
6. U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. U konkretnom slučaju posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita osporenu odluku je žalba na prvostepenu presudu Osnovnog suda u Doboju, broj K-2/03. godine od 4. augusta 2003. godine, o kojoj je odlučivao Okružni sud u Doboju. Kako je apelantici, 31. oktobra 2003. godine, uručena presuda Okružnog suda u Doboju, broj Kž-206/03 od 22. oktobra 2003. godine, a apelacija je podnesena 18. maja 2004. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za izdavanje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić