Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-104/03 (D.o.o. «Kalman»)

Odluka donesena 17. 05. 2004.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-104/03

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 05. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. maja 2004. godine, u predmetu broj AP-

104/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.o.o “Kalman”, iz Sarajeva, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-3851/00 od 23. januara 2003. godine, rješenja Federalnog ministarstva financija-finansija, Porezne uprave – Središnji ured Sarajevo, broj 10/03-15-1-1475/00 od 28. avgusta 2000. godine i rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Sarajevo, broj 10-9/02-15-1-139/00-1 od 11. juna 2000. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. D.o.o. «Kalman» (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 3. aprila 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-3851/00 od 23. januara 2003. godine, rješenja Federalnog ministarstva financija-finansija, Porezne uprave – Središnji ured Sarajevo (u daljem tekstu: Središnji ured), broj 10/03-15-1-1475/00 od 28. avgusta 2000. godine i rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Sarajevo (u daljem tekstu: Kantonalni ured), broj 10-9/02-15-1-139/00-1 od 11. juna 2000. godine.

2. Kantonalni ured je svojim rješenjem o uplati javnih prihoda, broj 10-9/02-15-1-139/00-1 od 11. juna 2000. godine, odredio apelantu, kao poreznom obvezniku, uplatu poreznih obaveza i pripadajućih kamata u ukupnom iznosu od 34.186,80 KM. Naime, inspekcijskom kontrolom obavljenom kod apelanta, Kantonalni ured je utvrdio da je obveznik dužan platiti pomenuti iznos po osnovu poreza na dobit, poreza na dodatna primanja i pripadajuće kamate na ime poreza na dobit i poreza na dodatna primanja.

3. Protiv navedenog rješenja apelant je uložio žalbu drugostepenom organu - Središnjem uredu, koji je svojim rješenjem, broj 10/03-15-1-1475/00 od 28. avgusta 2000. godine, žalbu apelanta odbio kao neosnovanu. Drugostepeni organ smatra da je pobijano rješenje doneseno na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te da je prvostepeni organ pravilno primijenio materijalni propis. Uvidom u spis predmeta proizilazi da je prvostepeni organ postupio shodno članu 28. Zakona o poreznoj upravi («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 18/96), pažljivo razmotrio primjedbe date na uloženi prigovor i u obrazloženju prvostepenog rješenja naveo razloge zbog kojih se prigovor ne uvažava, a što je po ocjeni drugostepenog organa potpuno prihvatljivo kao obrazloženje razloga zbog kojih je žalba odbijena kao neosnovana.

4. Apelant je protiv navedenog drugostepenog rješenja, kao konačnog u upravnom postupku, pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine koji je svojom presudom, broj U-3851/00 od 23. januara 2003. godine, tužbu apelanta odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude Vrhovni sud navodi da ne stoje tužbeni navodi apelanta, te da osporenim aktom tuženog nije povrijeđen zakon na njegovu štetu. Posebno je, uz ostale razloge, potenciran propust apelanta koji je nabavljeni reprodukcioni materijal, umjesto u daljnju proizvodnju, koristio u lične svrhe protivno odredbama člana 8. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 6/95 i 25/97)

5. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu 3 aprila. 2003. godine, u kojoj navodi da mu je predmetnim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.o ljudskim pravima i osnovnim slobodama ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija)

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zaključuje, a pozivajući se na ustaljenu sudsku praksu Evropske komisije za ljudska prava (vidi odluku o dopustivosti, X protiv Francuske, aplikacija broj 9908/82, od 4 maja 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 32), da se apelant ne može pozivati na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz poreskog zakonodavstva. Poreske obaveze su, po svojoj prirodi, obaveze normirane i utvrđene pozitivno-pravnim propisima i javno-pravne su prirode, te ne mogu biti smatrane kao «građanska prava i obaveze» u smislu odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Tako se u presudi Schouten and Meldrum v Netherlands kaže, u stavu 50: «Komisija ukazuje da izvjesne novčane obaveze vis-a-vis države pripadaju isključivo oblasti javnog prava i nisu, prema tome, pokrivene pojmom «građanska prava i obaveze». Te obaveze se izvode iz poreskog zakonodavstva i u principu su dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu.» ( Vidi odluku Evropske komisije za ljudska prava, Schouten and Meldrum v Netherlands, broj aplikacije 00019005/91, Presude i Odluke, Vol 304, od 9. decembra 1994, stav 50). Slijedi da je ovaj dio navoda apelanta ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine u smislu člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-104/03 (D.o.o. «Kalman») | Sudska praksa | Aktio