Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2/03 (Općina Čelić)

Odluka donesena 24. 10. 2003.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman, Didier Maus

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2/03

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 10. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: Predsjednik, Mato Tadić, Zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Prof. Didier Maus, Prof. David Feldman i Valerija Galić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2003. godine, u predmetu broj AP-2/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 6. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je

RJEŠENJE

Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija Općine Čelić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine: broj R-212/02 od 16. oktobra 2002. godine, rješenja broj 232/02 od 19. novembra 2002. godine i rješenja broj R-233/02 od 19.

novembra 2002. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Općina Čelić, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko pravobranilaštvo Čelić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 25. decembra 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj R-212/02 od 16. oktobra 2002. godine, rješenja broj R-212/02 od 19. novembra 2002. godine i rješenja broj R-233/02 od 19. novembra 2002. godine, sa zahtjevom za izdavanje privremene mjere. Na traženje Ustavnog suda, apelant je apelaciju dopunio i precizirao 12. februara, 31. marta i 18. aprila 2003. godine.

2. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine 16. oktobra 2002. godine, u pravnoj stvari apelanta kao tužitelja protiv tuženih: d.o.o. «Frigos» Čelić i d.o.o. «Fruteks» Čelić, radi utvrđivanja ništavosti ugovora i povrata imovine kao i prijedloga apelanta od 16. septembra 2002. godine za određivanje drugog suda, donio je rješenje broj R-212/02 kojim je odbio prijedlog.

3. U prijedlogu apelanta od 16. septembra 2002. godine, ukazano je da se u konkretnom predmetu namjerno odugovlači sa postupkom.

4. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, 19. novembra 2002. godine u pravnoj stvari apelanta u stečajnom postupku stečajnog dužnika «Frigos» d.o.o. Čelić, donio je rješenje broj R- 232/02 kojim je odbio prijedlog apelanta za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za postupanje izvan Tuzlanskog kantona. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine istog dana donio je i rješenje broj R-233/02 kojim je također odbio prijedlog apelanta koji se odnosio na određivanje drugog stvarno nadležnog suda u stečajnom postupku stečajnog dužnika «Fruteks» d.o.o. Čelić. Vrhovni sud je ocijenio da procedura i postupak strukturalno nisu razvučeni, niti povrijeđeno zakonsko pravilo, kojim je određeno, da je stečajni postupak hitan.

5. Apelant navodi da se u dva slučaja (R-232/02 i R-233/02) radi o stečajnom postupku, u trećem slučaju (R-212/02) o parničnom postupku, u kojem apelant traži da mu se vrati imovina bivšeg pogona «Frigos» u sastavu preduzeća «Fruktal» Ajdovščina iz Slovenije tj. pravo upravljanja tom imovinom u skladu sada važećeg Zakona o zabrani raspolaganja imovinom, prijenosu sredstava i statusnim promjenama pravnih lica na teritorije Republike Bosne i Hercegovine i drugih država («Službeni list Republike Bosne i Hercegovine», br. 4/95 i 37/95). Apelant smatra da se Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odbijanjem prijedloga za delegaciju drugog nepristrasnog suda, pridružio Kantonalnom sudu u Tuzli. Apelant ističe nepostupanje Kantonalnog suda u Tuzli po njegovoj žalbi, protiv rješenja o prekidu parničnog postupka, kao i neblagovremeno dostavljanje rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj R-212/02 od 16. oktobra 2002 godine. Apelant smatra da osporena rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine kao i postupci Kantonalnog suda u Tuzli, krše član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine i č1. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (pravo na pravično suđenje, pravo na djelotvoran pravni lijek i jednakost pred zakonom).

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 6. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 12. stav 1. i stav 3. tačka 6. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje.

(...)

Na listu predmeta ... neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva: (...)

6. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana.

7. U skladu sa članom 60. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 42/98) kojim je propisano da Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu - županiji, ako je očito da će se lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u sva tri predmeta, rješenjima protiv kojih je podnesena apelacija, odbio je prijedloge apelanta za određivanje drugog suda za postupanje izvan Tuzlanskog kantona.

8. Postupak rješavanja konkretnih predmeta je u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli. Još uvijek nisu donesene prvostepene odluke, povodom tužbenih zahtjeva.

9. Ustavni sud je odlučio, imajući u vidu odredbe člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 6. Poslovnika Ustavnog suda, da redovni sudovi, pri odlučivanju o nadležnosti, nisu prekršili apelantova ustavna prava, te da je apelacija, u pogledu tih navoda, očigledno neosnovana.

10. U skladu sa navedenim zaključkom, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati prijedlog apelanta za izdavanje privremene mjere.

11. Iz navedenih razloga Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2/03 (Općina Čelić) | Sudska praksa | Aktio