Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2/03 (Općina Čelić)
Odluka donesena 24. 10. 2003.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman, Didier Maus
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2/03
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 10. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: Predsjednik, Mato Tadić, Zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Prof. Didier Maus, Prof. David Feldman i Valerija Galić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2003. godine, u predmetu broj AP-2/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 6. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija Općine Čelić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine: broj R-212/02 od 16. oktobra 2002. godine, rješenja broj 232/02 od 19. novembra 2002. godine i rješenja broj R-233/02 od 19.
novembra 2002. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Općina Čelić, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko pravobranilaštvo Čelić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 25. decembra 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj R-212/02 od 16. oktobra 2002. godine, rješenja broj R-212/02 od 19. novembra 2002. godine i rješenja broj R-233/02 od 19. novembra 2002. godine, sa zahtjevom za izdavanje privremene mjere. Na traženje Ustavnog suda, apelant je apelaciju dopunio i precizirao 12. februara, 31. marta i 18. aprila 2003. godine.
2. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine 16. oktobra 2002. godine, u pravnoj stvari apelanta kao tužitelja protiv tuženih: d.o.o. «Frigos» Čelić i d.o.o. «Fruteks» Čelić, radi utvrđivanja ništavosti ugovora i povrata imovine kao i prijedloga apelanta od 16. septembra 2002. godine za određivanje drugog suda, donio je rješenje broj R-212/02 kojim je odbio prijedlog.
3. U prijedlogu apelanta od 16. septembra 2002. godine, ukazano je da se u konkretnom predmetu namjerno odugovlači sa postupkom.
4. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, 19. novembra 2002. godine u pravnoj stvari apelanta u stečajnom postupku stečajnog dužnika «Frigos» d.o.o. Čelić, donio je rješenje broj R- 232/02 kojim je odbio prijedlog apelanta za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za postupanje izvan Tuzlanskog kantona. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine istog dana donio je i rješenje broj R-233/02 kojim je također odbio prijedlog apelanta koji se odnosio na određivanje drugog stvarno nadležnog suda u stečajnom postupku stečajnog dužnika «Fruteks» d.o.o. Čelić. Vrhovni sud je ocijenio da procedura i postupak strukturalno nisu razvučeni, niti povrijeđeno zakonsko pravilo, kojim je određeno, da je stečajni postupak hitan.
5. Apelant navodi da se u dva slučaja (R-232/02 i R-233/02) radi o stečajnom postupku, u trećem slučaju (R-212/02) o parničnom postupku, u kojem apelant traži da mu se vrati imovina bivšeg pogona «Frigos» u sastavu preduzeća «Fruktal» Ajdovščina iz Slovenije tj. pravo upravljanja tom imovinom u skladu sada važećeg Zakona o zabrani raspolaganja imovinom, prijenosu sredstava i statusnim promjenama pravnih lica na teritorije Republike Bosne i Hercegovine i drugih država («Službeni list Republike Bosne i Hercegovine», br. 4/95 i 37/95). Apelant smatra da se Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odbijanjem prijedloga za delegaciju drugog nepristrasnog suda, pridružio Kantonalnom sudu u Tuzli. Apelant ističe nepostupanje Kantonalnog suda u Tuzli po njegovoj žalbi, protiv rješenja o prekidu parničnog postupka, kao i neblagovremeno dostavljanje rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj R-212/02 od 16. oktobra 2002 godine. Apelant smatra da osporena rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine kao i postupci Kantonalnog suda u Tuzli, krše član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine i č1. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (pravo na pravično suđenje, pravo na djelotvoran pravni lijek i jednakost pred zakonom).
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 6. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 12. stav 1. i stav 3. tačka 6. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje.
(...)
Na listu predmeta ... neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva: (...)
6. apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana.
7. U skladu sa članom 60. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 42/98) kojim je propisano da Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu - županiji, ako je očito da će se lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u sva tri predmeta, rješenjima protiv kojih je podnesena apelacija, odbio je prijedloge apelanta za određivanje drugog suda za postupanje izvan Tuzlanskog kantona.
8. Postupak rješavanja konkretnih predmeta je u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli. Još uvijek nisu donesene prvostepene odluke, povodom tužbenih zahtjeva.
9. Ustavni sud je odlučio, imajući u vidu odredbe člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 6. Poslovnika Ustavnog suda, da redovni sudovi, pri odlučivanju o nadležnosti, nisu prekršili apelantova ustavna prava, te da je apelacija, u pogledu tih navoda, očigledno neosnovana.
10. U skladu sa navedenim zaključkom, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati prijedlog apelanta za izdavanje privremene mjere.
11. Iz navedenih razloga Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić