Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-190/03 (B. Š.)
Odluka donesena 24. 10. 2003.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman, Didier Maus
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-190/03
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 10. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, većinom glasova, u sastavu: Predsjednik, Mato Tadić, Zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Prof. Didier Maus, Prof. David Feldman i Valerija Galić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2003. godine, u predmetu broj AP-190/03, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je
RJEŠENJE
Apelacija B. Š., iz Mišića, Milići, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-228/02 od 29. aprila 2003.
godine, ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje zbog neiscrpljenja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. B. Š. iz Mišića, Općina Milići (u daljnjem tekstu: apelant), podnijela je 13. juna 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-228/02 od 29. aprila 2003. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Vlasenici, broj: P1. 2/00 od 19. septembra 2000. godine, poništeno je kao nezakonito rješenje tuženog d.d. «Boksti» Milići, o prestanku radnog odnosa apelanta kod tuženog.
3. Presudom Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj Gž-1/01 od 16. augusta 2001. godine odbijena je žalba apelanta i tuženog kao neosnovana i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vlasenici, broj: P1. 2/00 od 19. septembra 2000 godine.
4. Vrhovni sud Republike Srpske, odlučujući o reviziji tuženog protiv presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu broj Gž-1/01 od 16. augusta 2001. godine uvažio je reviziju, ukinuo presudu Okružnog suda u Srpskom Sarajevu broj Gž-1/01 od 16. augusta 2001. godine i presudu Osnovnog suda u Vlasenici, broj: P1. 2/00 od 19. septembra 2000 godine u dosuđujućem dijelu i predmet u ukinutom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Član VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, glasi:
«...
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, glasi:
«...
Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, glasi:
«Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje.
...»
6. Prema navedenim odredbama apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju, apelant je protiv presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj Gž- 1/01 od 16. augusta 2001. godine, uložila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je rješenjem, Rev-228/02 od 29. aprila 2003. godine reviziju uvažio, ukinuo presudu Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj Gž-1/01 od 16. augusta 2001. godine i presudu Osnovnog suda u Vlasenici, broj P1. 2/00 od 19. septembra 2000. godine, u dosuđujućem dijelu i predmet u ukinutom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
8. Prema tome, u ovom slučaju predmet nije okončan in meritum, jer se rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, Rev-228/02 od 29. aprila 2003. godine u konkretnom slučaju, ne može smatrati konačnim odlučenjem. Stoga, apelacija nije dopustiva na osnovu činjenice da raspoloživi pravni lijekovi nisu iscrpljeni.
9. Imajući u vidu odredbe člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonu i člana 12. stav 1. prema kojima će Ustavni sud odlučivati samo o apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio da apelaciju ne stavi na listu predmeta za odlučivanje zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
10. O prijedlogu za donošenje privremene mjere za obustavu izvršenja rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-228/02 od 29. aprila 2003. godine, Ustavni sud je odlučio rješenjem broj AP-190/03 od 26. septembra 2003. godine.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić