Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-217/02 (Kućni savjet zgrade u ulici Srpskoj broj 77/79, B. L.)

Odluka donesena 17. 05. 2004.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-217/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 05. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Glaić, na sjednici održanoj 17. maja 2004. godine, u predmetu broj AP-

217/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kućnog savjeta zgrade uulici Srpskoj broj 77/79, Banja Luka, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-724/00 od 16. oktobra 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Kućni savjet zgrade u ulici Srpskoj broj 77/79, Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa D. R.- predsjednik Kućnog savjeta, podnio je 2. decembra 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-724/00 od 16. oktobra 2002. godine.

2. Prema navodima iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu, apelant je rješenjem Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, broj 01-360-329/00 od 6. jula 2000. godine, odbijen sa zahtjevom za vanredno ukidanje rješenja Sekretarijata za prostorno uređenje, saobraćaj i komunalne poslove Grada Banja Luka, broj 01-360-164/99 od 25. aprila 2000. godine, sa obrazloženjem da se prema izvještaju Instituta za ispitivanje materijala i konstrukcija Republike Srpske radi o objektu koji može da izdrži opterećenje izazvano predmetnim nadziđavanjem, jer da nisu uočene deformacije niti pukotine koje bi ukazivale na problematičnu stabilnost temelja. Apelant je protiv tog akta pokrenuo upravni spor i predložio da se osporeni akt poništi i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje. Vrhovni sud je, 16. oktobra 2002. godine, donio osporeno rješenje kojim se tužba odbacuje, jer je utvrdio da je rješenjem Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, građevinarstvo i ekologiju, broj 01-362-

613/00 od 3. aprila 2001. godine, ukinuto po pravu nadzora rješenje Sekretarijata za prostorno uređenje, saobraćaj i komunalne poslove Grada Banja Luka, broj 01-360-164/99 od 25. aprila 2000. godine. Kako je rješenje čije ukidanje apelant traži u sporu pred Vrhovnim sudom ukinuto po pravu nadzora zbog povrede materijalnog prava od strane drugostepenog organa, to apelant nema opravdani pravni interes za vođenje ovog upravnog spora, pa je primjenom odredbe člana 29. stav 1. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima - Vrhovni sud osporenim rješenjem odlučio da tužbu apelanta odbaci. Protiv ovog rješenja apelant je podnio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja (broj Uvl-55/02), o kome do sada nije odlučeno, kao i apelaciju Ustavnom sudu.

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

4. U više odluka Ustavnog suda istaknuto je da Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje ili primjenu zakona od redovnih sudova, sem u slučajevima u kojima su odluke sudova povrijedile ustavna prava (vidi Odluku U-39/03, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 11/04 i dr.).

I Evropski sud za ljudska prava je zauzeo stanovište da u njegovoj nadležnosti nije da zamijeni svojom vlastitom procjenom činjenica procjenu domaćih sudova (vidi npr. Dombo Betheer B.V. protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1993. godine, serija A, broj 274, str. 31-32, stav 31). Pored toga, Ustavni sud konstatuje da osporenim rješenjem nije odlučeno o predmetu spora pred organima Republike Srpske, odnosno Vrhovnom sudu Republike Srpske, već da je tužbeni zahtjev apelanta odbačen s obzirom da osporeno rješenje pravno i ne postoji jer je ukinuto po pravu nadzora zbog povrede materijalnog prava od strane drugostepenog organa.

5. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

6. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-217/02 (Kućni savjet zgrade u ulici… | Sudska praksa | Aktio