Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-96/02 (G. I.)
Odluka donesena 17. 03. 2004.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-96/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 17. marta 2004. godine, u predmetu broj AP-96/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G. I., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1514/02 od 27. marta 2003. godine i Općinskog suda u Tuzli, broj P-491/02 od 11. oktobra 2002. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. G. I. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Tuzle, podnijela je 31. jula 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1514/02 od 27. marta 2003. godine i Općinskog suda u Tuzli, broj P-491/02 od 11. oktobra 2002. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli, broj P-491/02 od 11. oktobra 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1514/02 od 27. marta 2003. godine, odbačena je tužba apelantice podnesena protiv tuženog «Drugi Oktobar» d.d. Tuzla radi poništenja ugovora o radu. Sudovi su stali na stanovište da je tužba podnesena neblagovremeno jer je protekao rok za njeno podnošenje od 15 dana od dana potpisivanja ugovora o radu.
3. Općinski sud u Tuzli je rješenjem, broj P-491/02 od 22. maja 2003. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantice izjavljenu protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1514/02 od 27. marta 2003. godine. Sud je stao na stanovište da se u ovom predmetu radi o radnom sporu bez određene visine spora te je revizija nedopuštena u smislu člana 364. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 42/98 i 3/99). Po žalbi apelantice na ovo rješenje u toku je postupak pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
4. Apelantica u apelaciji navodi da su sudovi donošenjem ovakvih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primjenili zakon, čime je prekršeno njeno pravo na rad i prava iz radnog odnosa zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
7. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
8. Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».
9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom (vidi rješenje Ustavnog suda, U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
10. U konkretnom slučaju apelantica je imala mogućnost da kao efektivan pravni lijek protiv osporenog ugovora o radu podnese tužbu sudu u roku od 15 dana od dana prihvatanja ugovora, odnosno njegovog potpisivanja. Međutim, ona je ugovor o radu potpisala 30. maja 2001. godine, a tužbu sudu podnijela 12. marta 2002. godine, dakle nije ispoštovala formalni zahtjev u pogledu roka za podnošenje tužbe. Općinski sud u Tuzli je rješenjem, broj P-491/02 od 11. oktobra 2002. godine, tužbu odbacio zbog propuštanja roka za njeno podnošenje, a ovu odluku je potvrdio Kantonalni sud u Tuzli, rješenjem broj Gž-1514/02 od 21. marta 2003. godine. Uzimajući u obzir ove činjenice, Ustavni sud zaključuje da su nižestepeni sudovi samo raspravljali o tome da li su ispunjeni uslovi za podnošenje tužbe, te se nisu upuštali u raspravljanje meritornog pitanja
11. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se zaštita ustavnih prava ne može garantovati u postupcima u kojima apelant koristi neefektivne pravne lijekove, jer ovi postupci efektivno ne riješavaju pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava. Ustavni sud napominje da je apelantica uložila apelaciju isključivo protiv navedenih rješenja. U vezi s tim, Ustavni sud nije uzimao u obzir razmatranje revizije, kao pravnog lijeka, niti postupak koji je vođen povodom izjavljivanja ovoga pravnog lijeka.
12. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonima entiteta.
13. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić