Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-136/02 (Dž. Š.)

Odluka donesena 15. 06. 2004.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-136/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 15. juna 2004., u predmetu broj AP-136/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dž. Š., podnesena protiv presude Općinskog suda u Vitezu, broj P-41/02 od 2. aprila 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dž. Š., (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, podnio je 8. jula 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Općinskog suda u Vitezu, broj P-41/02 od 2. aprila 2002. godine.

2. Općinski sud u Vitezu, u predmetu razvoda braka po tužbi V. Š., supruge apelanta, zbog njegovog nepoznatog boravišta, postavio mu je za privremenog zastupnika Branku Praljak, advokata iz Novog Travnika. Nakon održane rasprave, sud je donio presudu kojom se brak zaključen 20. augusta 1997. godine u Matičnom uredu u Neumu, pod rednim brojem 12 za godinu 1997. godine, između tužiteljice V. Š. rođ. G. i Dž. Š., razvodi na osnovu člana 55. Porodičnog zakona Bosne i Hercegovine. Nakon objave presude punomoćnik tužiteljice kao i privremeni zastupnik apelanta odrekli su se prava žalbe na presudu.

3. Apelant ističe da nije mogao podnijeti žalbu protiv osporene presude jer ga je zastupao privremeni zastupnik postavljen bez njegovog znanja, iako je, tvrdi, njegovo prebivalište poznato i tužiteljici, odnosno da se nalazi u Banja Luci, ulica Jovana Dučića 72, gdje živi od svog rođenja. Osporenu presudu primio je u Općinskom sudu u Vitezu tek 11. juna 2002. godine.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

5. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U tački 3. člana II Ustava Bosne i Hercegovine dat je katalog prava za sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine u kojem se u smislu ove ustavne odredbe ne nalazi pravo na razvod braka. Isto tako i u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pobrojanim pravima ne nalazi se pravo na razvod braka.

6. Iz navedenih razloga Ustavni sud ne može razmatrati apelacije vezane za prava i slobode koje nisu određene Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-136/02 (Dž. Š.) | Sudska praksa | Aktio