Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-157/02 (D. P.)

Odluka donesena 17. 03. 2004.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-157/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 03. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 17. marta 2004. godine, u predmetu broj AP-157/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. P., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Pvl-9/01 od 28. maja 2001. godine, rješenja Ministarstva finansija – Republičke uprave carina, broj P/II-367/00 od 22. januara 2001. godine i rješenja Komisije za carinske prekršaje – Carinarnice Zvornik, broj P-183/00 od 27. novembra 2000. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. D. P.(u daljnjem tekstu: apelant), iz Drinjače, Opština Zvornik, kojeg zastupa Janko Nikolić, advokat iz Zvornika, podnio je 14. augusta 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Pvl-9/01 od 28. maja 2001. godine, rješenja Ministarstva finansija – Republičke uprave carina, broj P/II-367/00 od 22. januara 2001. godine i rješenja Komisije za carinske prekršaje – Carinarnica Zvornik, broj P-183/00 od 27. novembra 2000. godine.

2. Apelant je rješenjem Komisije za carinske prekršaje Carinarnice Zvornik, broj P-183/00 od 27. novembra 2000. godine, oglašen odgovornim za prekršaj prenosa ili pokušaja prenosa robe preko carinske linije van graničnog prelaza, iz člana 5. stav 1. tačka 1. Zakona o carinskim prekršajima Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/00) i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.500 konvertibilnih maraka (KM). Apelant je podnio žalbu na ovo rješenje.

3. Ministarstvo finansija – Republička uprava carina u Banjoj Luci je rješenjem, broj P/II-367/00 od 22. januara 2001. godine, odbila žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdila rješenje Komisije za carinske prekršaje od 27. novembra 2000. godine.

4. Apelant je Vrhovnom sudu Republike Srpske ponio zahtjev za sudsku zaštitu protiv prvostepene i drugostepene odluke donesene u carinskom postupku. Vrhovni sud Republike Srpske je presudom, broj Pvl-9/01 od 28. maja 2001. godine, odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za sudsku zaštitu. Apelantov zahtjev je odbijen, jer sud nije našao povrede odredaba prekršajnog postupka na koje je ukazao apelant.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

6. Kako je apelantu 5. jula 2001. godine uručena presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Pvl-9/01 od 28. maja 2001. godine, a apelacija u Ustavnom sudu primljena 14. augusta 2002. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

7. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-157/02 (D. P.) | Sudska praksa | Aktio