Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-181/02 (B. J.)

Odluka donesena 21. 01. 2004.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-181/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 01. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Ćazim Sadiković i Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 21. januara 2004. godine, u predmetu broj AP-181/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 17. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. J., podnesena protiv rješenja Službe obnove i stambeno-komunalnih poslova Općine Bihać, broj 3/3-372.1247 od 16. decembra 1999. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. B. J. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, podnio je 17. septembra 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Službe obnove i stambeno-komunalnih poslova Općine Bihać, broj 3/3-372.1247 od 16. decembra 1999. godine,

2. Apelant je podnio zahtjev za povrat stana u Ulici Put Avnoj-a bb u Bihaću, Službi obnove i stambeno-komunalnih poslova Općine Bihać, koja je svojim rješenjem broj 3/3-372.1247 od 16. decembra 1999. godine ovaj zahtjev odbila. Ustavni sud je pismom od 1. novembra 2002. godine podsjetio apelanta na uslove dopustivosti apelacije i tražio dopunu apelacije u dijelu koji se odnosi na pravne lijekove koje je iscrpio. U dopisu, koji je Ustavni sud primio 1. decembra 2002. godine, a koji je uslijedio kao odgovor na pismo Ustavnog suda, apelant navodi da nije podnio žalbu na rješenje nadležnog stambenog organa od 16. decembra 1999. godine, niti je pokrenuo postupak pred sudovima u Bosni i Hercegovini, jer su razlozi odbijanja njegovog zahtjeva za povrat stana istinito navedeni.

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

17. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;».

4. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.

5. U konkretnom slučaju, apelant je pokrenuo upravni postupak koji je okončan prvostepenim rješenjem kojim je njegov zahtjev za povrat stana odbijen. Apelant nije podnio žalbu na navedeno rješenje, niti je, zbog propusta podnošenja žalbe na prvostepeno rješenje, pokrenuo upravni spor pred nadležnim sudom. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

6. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 17. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-181/02 (B. J.) | Sudska praksa | Aktio