Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-178/02 (D.o.o. «Avdić RR»)

Odluka donesena 17. 05. 2004.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-178/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 05. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik: Mato Tadić, potpredsjednici prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. maja 2004. godine, u predmetu broj AP-

178/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. “Avdić RR” iz Sanskog Mosta, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Pž-108/02 od 10. jula 2002. godine i presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj Mals-25/01 od 26. novembra 2001 zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. D.o.o. «Avdić RR» (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, koga zastupa Nijaz Hadžić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 17. septembra 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Pž-

108/02 od 10. jula 2002. godine i presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj Mals-25/01 od 26. novembra 2001. godine.

2. Osporene presude odnose se na tužbu Javnog preduzeća PTT saobraćaja BiH Sarajevo – Direkcija PTT saobraćaja Bihać podnesenu Općinskom sudu u Sanskom Mostu protiv apelanta radi duga od 675,60 KM iz osnova korišćenja telefonske mreže.

3. Osnovni sud u Sanskom Mostu nakon održane rasprave i provedenih dokaza, donio je 26. novembra 2001. godine presudu broj Mals-25/01 kojom se usvaja tužbeni zahtjev.

4. Protiv ove presude apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu u Bihaću koji je 10. jula 2002. godine donio presudu broj Pž-108/02 kojom se žalba odbija kao neosnovana, a prvostepena presuda potvrđuje.

5. Apelant tvrdi da su sudovi postupili protivno Zakonu o parničnom postupku i Zakonu o obligacionim odnosima, pa su osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana 6., 13., 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

7. U više odluka Ustavnog suda istaknuto je da Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona od redovnih sudova sem u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava (vidi Odluku U 39/03 «Službeni glasnik BiH» broj 11/04 i dr.). I Evropski sud za ljudska prava je stanovišta da u njegovoj nadležnosti nije da zamijeni svojom vlastitom procjenom činjenica procjenu domaćih sudova (vidi npr. Dombo Betheer B.V. protiv Holandije; presuda od 27. oktobra 1993. godine, Serija A broj 274, str. 31-32, stav 31).

8. Prema tome, nije u nadležnosti Ustavnog suda da odlučuje da li su sudovi pogriješili ustanoviviši da je apelant dužan da plati korišćenje telefonske mreže.

9. Dalje, ne postoje indicije da su postupcima u predmetu povrijeđena prava apelanta iz Evropske konvencije.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-178/02 (D.o.o. «Avdić RR») | Sudska praksa | Aktio