Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-214/02 (H.M.)

Odluka donesena 15. 06. 2004.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Određivanje privremene mjere / mjere obezbjeđenja
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-214/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 06. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 15. juna 2004. godine, u predmetu broj AP-214/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka. 9, člana 59. stav 2. tačka 1. i člana 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. M., iz Živinica, podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Živinicama, broj I. 795/02 od 28. augusta 2002. godine, Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž. 475/01 od 24. septembra 2001. godine i Općinskog suda u Živinicama, broj P. 541/00 od 16. januara 2001. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. H. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Živinica, podnio je 15. novembra 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I. 795/02 od 28. augusta 2002. godine, Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž. 475/01 od 24. septembra 2001. godine i Općinskog suda, broj P. 541/00 od 16. januara 2001. godine, navodeći da su povrijedjena njegova ustavna prava na pravično sudjenje i na mirno uživanje imovine.

2. Opštinski sud, u toku postupka po tužbi S. M., ranije supruge apelanta, podnesenoj protiv apelanta i drugih, radi utvrdjivanja vlasništva, odlučujući po prijedlogu tužiteljice za odredjivanje privremene mjere, donio je 16. januara 2001. godine rješenje broj P-541/00, kojim je dozvoljeno tužiteljici da udje u posjed i započne sa korištenjem nekretnine koja je predmet spora, a apelantu i drugim tuženim je zabranjeno da je u tome ometaju, sve do okončanja postupka u ovoj pravnoj stvari. Kantonalni sud, rješenjem broj Gž-475/01 od 24. septembra 2001. godine, uvažio je žalbe apelanta i drugih tuženih, te ukinuo prvostepeno rješenje o odredjivanju privremene mjere i predmet vratio prvostepenom sudu radi nastavka sudjenja.

3. Odlučujući o apelantovom (i drugih tuženih) prijedlogu za izvršenje povjerioca na osnovu rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-475/01 od 24. septembra 2001. godine, kojim su zahtijevali da dužnik (tužiteljica) spornu nekretninu prestane koristiti i preda je u posjed povjeriocima, Općinski sud je, rješenjem broj I. 795/02 od 28. augusta 2002. godine, odbio navedeni prijedlog povjerioca kao neosnovan. Ovo rješenje Općinskog suda potvrdjeno je rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-1397/02 od 10. marta 2003. godine, koje je, na traženje Ustavnog suda, dostavljeno 17. marta 2004. godine. Sudovi su zaključili da rješenje Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-475/01 od 24. septembra 2001. godine, nije izvršna isprava u smislu čl. 16. i 17. Zakona o izvršnom postupku, jer ne sadrži obavezu niti na činidbu niti na propuštanje, a njime se uopšte ne okončava postupak, nego je samo ukinuto rješenje o privremenoj mjeri, koje jeste bilo izvršna isprava. Uz to, navodi se da ovdje nema ni izvršnog postupka po privremenoj mjeri, pa se nema šta ni obustaviti, te da povjeriocima preostaje da svoje pravo ostvaruju u parnici.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

5. Konkretni predmet odnosi se na postupak odlučivanja o apelantovom prijedlogu povjerioca na osnovu rješenja kojim je ukinuta privremena mjera i predmet vraćen prvostepenom sudu radi nastavka sudjenja o glavnoj stvari utvrdjivanja vlasništva na spornoj nekretnini, kao i sam postupak odlučivanja o privremenoj mjeri.

6. Ustavni sud je ranije, u Odluci broj U-63/01 (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03 od 10. decembra 2003. godine), imajući u vidu i praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao u slučaju X protiv Ujedinjenog Kraljevstva (E 7990/77, DR 24 stav 57. (1978)), izrazio svoj stav da postupak donošenja rješenja o izdavanju privremene mjere ne odredjuje apelantova gradjanska prava u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da ovaj predmet nije kompatibilan ratione materiae sa Evropskom konvencijom, a samim tim i sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U kontekstu prethodne tačke, Ustavni sud smatra da i u konkretnom slučaju osporeno rješenje o odredjivanju privremene mjere i, naročito, rješenje o ukidanju privremene mjere i nastavku sudjenja o glavnoj stvari utvrdjivanja vlasništva, te o odbijanju prijedloga za izvršenje na osnovu rješenja o ukidanju privremene mjere, ne prejudiciraju glavnu odluku i nisu u konačnom smislu utvrdila pitanje apelantove imovine. Slijedi da osporena rješenja ne utvrdjuju apelantova gradjanska prava u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelacija se iz ovih razloga mora odbaciti, pošto ovaj slučaj nije kompatibilan ratione materiae sa Evropskom konvencijom, a samim tim i sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline, što znači da se ta ocjena može dati tek kada postupak bude definitivno okončan.

8. Kod ovakvog stanja stvari nije potrebno razmatrati blagovremenost apelacije, bez obzira što je apelacija, u dijelu koji se odnosi na odluke donesene u postupku odlučivanja o privremenoj mjeri, podnesena poslije proteka propisanog roka od 60 dana. I da je apelacija i u tom dijelu blagovremena, to ne bi moglo uticati na odluku o dopustivosti apelacije iz razloga navedenih u tački 4. ove odluke.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-214/02 (H.M.) | Sudska praksa | Aktio