Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-36/02 (C. S.)
Odluka donesena 25. 07. 2003.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-36/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 07. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 12. stav 3. tačka 6. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 25. jula 2003. godine, donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija C. S., iz Podgore – Lopare, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. C. S. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Podgore – Lopare, podnio je 5. marta 2002. godine podnesak koji je naslovljen kao apelacija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud).
2. Presudom Višeg suda u Tuzli broj K-108/91 od 31. januara 1992. godine apelant je proglašen krivim što je 17. augusta 1991. godine prouzrokovao smrt svoga sina C. S. i određena mu je kazna zatvora u trajanju od 12 godina.
3. Vrhovni sud Bosne i Hercegovine je 14. septembra 1992. godine, pod brojem Kž-175/92, donio presudu kojom je žalba apelanta odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. U toku ratnih dejstava apelant je pušten iz zatvora i mobilisan u vojsku, a kada je demobilisan, poslan je ponovo u zatvor u Srbinje – Foču, gdje se i danas nalazi.
5. Apelant se žali da je nasilno mobilisan u vojsku i da mu je zbog toga, faktički, izrečena zatvorska kazna produžena.
Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 12. stav 3. tačka 6. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Član VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
”Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini”. Član 12. stav 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
“Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje.
Na listu predmeta za odlučivanje neće se staviti apelacija ako postoji koji od sljedećih slučajeva:
1.apelacija je anonimna;
2.podnosilac apelacije je odustao od apelacije;
3.protekao je rok za podnošenje apelacije;
4.apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
5.sud je o istoj stvari ranije odlučio;
6.apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana.”
Član 54. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
“Sud donosi odluke i rješenja.
Sud donosi odluke po sporovima iz člana VI/3. Ustava, kada odlučuje o sporu u meritumu i u slučaju iz člana IV/3.f) Ustava.
Sud rješenjem odlučuje o svim drugim pitanjima.”
7. U konkretnom slučaju vidljivo je da je apelacija apelanta očigledno (prima facie) neosnovana. Naime, apelant ne pobija konkretnu sudsku presudu, već se žali na činjenicu da je nasilno mobilisan u vojsku i rat, što očito ne može da bude predmet rasprave pred Ustavnim sudom.
8. Imajući u vidu odredbe člana 12. stav 3. tačka 6. Poslovnika Ustavnog suda, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof Didier Maus, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović AP 36/02 25. jula 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić