Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-38/02 (A. D.)
Odluka donesena 25. 07. 2003.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-38/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 07. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosnwe i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 1. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 25. jula 2003. godine, donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija A. D., iz Živinica, podnesena protiv optužnice Kantonalnog tužilaštva Tuzla broj Kt.62/99 od 28. juna 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. A. D. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Živinica, koga zastupa E.B., advokat iz Tuzle, podnio je 12. marta 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv optužnice Kantonalnog tužilaštva Tuzla broj Kt. 62/99 od 28. juna 2001. godine.
2. Kantonalno tužilaštvo Tuzla podnijelo je, 28. juna 2001. godine, na osnovu člana 41. stav 2. tačka 3. i člana 166. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, optužnicu broj Kt. 62/99 protiv apelanta. U optužnici se, na osnovu rezultata provedene istrage, navode konkretne radnje kojima je apelant 5. septembra 1997. godine, u svojstvu predsjedavajućeg Općinskog vijeća Živinice, a iz augusta 1999. godine kao načelnik Općine Živinice, prekoračio granice svog službenog ovlaštenja. Istražni postupak protiv apelanta vođen je kod Kantonalnog suda u Tuzli pod brojem Ki. 61/99.
3. U podnesenoj apelaciji apelant traži, povodom krivičnog postupka koje je pokrenulo Kantonalno tužilaštvo Tuzla (optužnica broj Kt. 62/99) koje se vodi pod brojem K.35/01), zaštitu prava na imunitet.
Prlikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.
4. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».
5. U smislu člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud «može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
6. Član 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda propisuje:
«Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje.»
7. Apelacija u ovom predmetu primljena je u Ustavni sud 12. marta 2002. godine. Optužnica protiv apelanta stupila je na pravnu snagu 4. septembra 2001. godine. Ustavni sud konstatira da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana, da je postupak po optužnici u toku i da nisu iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta.
8. Ustavni sud je odlučio da ne stavi apelaciju na listu predmeta za odlučivanje, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, imajući u vidu odredbe člana 11. stav 3. i člana 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta.
9. Iz navedenih razloga Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja. Ovo rješenje Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
AP 38/02 25. jula 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić