Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-52/02 (M. S.)
Odluka donesena 25. 07. 2003.
- Protek roka
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-52/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 07. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 25. jula 2003. godine, donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija M. S. iz Kozluka-Zvornik podnesena protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj K-44/98 od 31. marta 1999. godine i presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-235/2000 od 19. februara 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. M. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozluka-Zvornik, podnio je 5. aprila 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj K-44/98 od 31.marta 1999. godine i presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-235/2000 od 19. februara 2001. godine.
2. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Na listu predmeta … neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva: (…) (3) ako je protekao rok za podnošenje».
3. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka, rok, plaćanje takse, forma ili iscrpljivanje zakonskih uvjeta i sl. ne može se smatrati konačnom.
4. Kako je osporena presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-235/00 od 19. februara 2001. godine uručena apelantu 19. aprila 2001. godine, njegovom punomoćniku 20. aprila 2001. godine, a apelacija Ustavnom sudu primljena je 5. aprila 2002. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnom suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
5. Imajući u vidu odredbe člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima se na listu predmeta za odlučivanje ne stavljaju apelacije koje nisu podnesene u roku od 60 dana, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Ustavnog suda Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
AP 52/02 25. jula 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić