Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-56/02 (H. Đ.)
Odluka donesena 25. 07. 2003.
- Protek roka
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-56/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 07. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stava 3. tačka 3. i stav 6. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 25. jula 2003. godine, donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija H. Đ., iz Živinica, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž: 1096/00 od 5. aprila 2001. godine i presude Općinskog suda u Živinicama, broj P-379/98 od 29. augusta 2000. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. H. Đ. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Živinica, podnio je 9. aprila 2002. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj GŽ: 1096/00 od 5. aprila 2001. godine i presude Općinskog suda u Živinicama, broj P-379/98 od 29. augusta 2000. godine. Apelant se žali da su Općinski sud i Kantonalni sud povrijedili njegovo pravo na pravičan postupak iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskh prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant traži od Ustavnog suda da ocijeni ustavnost navedenih presuda na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine .
2. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. i stav 6. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.» Član 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Na listu predmeta iz prethodnog stava neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva: [...] 3. protekao je rok za podnošenje apelacije;» Član 12. stav 6. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«U slučajevima iz stava 3. ovog člana Sud donosi rješenje, a podnosilac apelacije se pismeno obavještava o razlozima zbog kojih apelacija nije stavljena na listu predmeta za odlučivanje.»
3. Prema sudskoj praksi Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, U 15/01 od 4. i 5. maja 2001. godine), pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku u činjeničnom i pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje dr. zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Odluka o takvom pravnom lijeku ne prekida rok od 60 dana iz člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
4. U predmetnom slučaju, apelant je izjavio apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj GŽ: 1096/00 od 5. aprila 2001. godine i presude Općinskog suda u Živinicama, broj P-379/98 od 29. augusta 2000. godine. Drugostepenu presudu apelant je dobio prije 1. juna 2001. godine, kada je primljena revizija apelanta kod Općinskog suda u Živinicima. Općinski sud u Živinicama je odbacio reviziju svojim rješenjem broj P. 379/98 od 1. augusta 2001. godine kao nedopuštenu, s obzirom da je vrijednost spora bila ispod 15.000 KM. Na ovo rješenje apelant je uložio žalbu, koju je Kantonalni sud u Tuzli, svojim rješenjem broj Gž-1084/01 od 12. februara 2002. godine, odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.
5. S obzirom da apelant nije ispunio zakonske uvjete za izjavljivanje revizije, a uzimajući u obzir tač. 2. i 3. ovoga rješenja, Ustavni sud zaključuje da se rješenje Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž–1084/01 od 12. februara 2002. godine, ne može smatrati konačnim odlučenjem za apelanta. Konačno odlučenje u predmetnom slučaju je presuda toga suda broj GŽ: 1096/00 od 5. aprila 2001. godine. Ovu presudu apelant je primio, kako je već prethodno navedeno, prije 1. juna 2001. godine, kada je primljena revizija kod Općinskog suda u Živinicama. Apelacija kod Ustavnog suda je primljena 9. aprila 2002. godine. Slijedi da apelacija nije podnesena u roku koji je predviđen članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Imajući u vidu odredbe člana 12. stav 3. tačka 3., a u vezi sa članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima se ne stavljaju na listu za odlučivanje apelacije koje nisu podnesene blagovremeno, odlučeno je kao u dispozitivu ovoga rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. Didier Maus, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
AP 56/02 25. jula 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić