Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-62/02 (Federalno ministarstvo Odbrane - Pravobranilaštvo Sarajevo)
Odluka donesena 24. 10. 2003.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman, Didier Maus
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-62/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 10. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: Predsjednik, Mato Tadić, Zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Prof. Didier Maus, Prof. David Feldman i Valerija Galić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2003. godine, u predmetu broj AP-62/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 3. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je
RJEŠENJE
Apelacija Federalnog ministarstva odbrane – Pravobranilaštvo Sarajevo, podnesena protiv presude Općinskog suda II, Sarajevo, broj P-2766/99 od 1. novembra 2000. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-409/01 od 17. jula 2000. godine i rješenja Općinskog suda II, Sarajevo, broj 2766/99 od 27. februara 2002.
godine, ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. Federalno ministarstvo Odbrane - Pravobranilaštvo Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), podnijelo je 22. aprila 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Općinskog suda II, Sarajevo, broj P-2766/99 od 1. novembra 2000. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-409/01 od 17. jula 2000. godine i rješenja Općinskog suda II, Sarajevo, broj 2766/99 od 27. februara 2002. godine.
2. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
« ...
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 12. stav 1. i stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje. ( ... )
3. Na listu predmeta ... neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva: ( ... ) (3). Ako je protekao rok za podnošenje apelacije.
( ... ).»
3. U ovom predmetu redovan sudski postupak okončan je pravosnažnom - drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-409/01 od 17. jula 2001. godine.
4. Navedenu presudu Kantonalni sud u Sarajevu je donio rješavajući po žalbi apelanta, protiv presude Općinskog suda II, Sarajevo, broj P-2766/99 od 1. novembra 2000. godine. Apelant je navedenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda u Sarajevu primio 8. oktobra 2001. godine. Nakon redovnog sudskog postupka Federalno tužilastvo je razmatralo apelantovu inicijativu i nije našlo osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, što je naznačeno u aktu Federalnog tužilaštva broj GT-395/01 od 31. decembra 2001. godine. Povodom prijedloga apelanta za ponavljanje postupka, Općinski sud II u Sarajevu, rješenjem broj P-2766/99 od 27. februara 2002. godine, odbio je prijedlog za ponavljanje postupka.
Navedeno rješenje postalo je pravosnažno 28. maja 2002. godine.
5. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uslova i sl.) ne može se smatrati konačnom.
6. Imajući u vidu navedeni stav, zahtjev za ponavljanje parničnog postupka u okolnostima konkretnog slučaja, kao i činjenica da apelant nije ispunjavao zakonske uslove za ulaganje tog vanrednog pravnog lijeka, ne bi mogao predstavljati efektivan pravni lijek jer sud nije prihvatio, iz navedenih razloga, da ponovo raspravlja o pravosnažno završenom predmetu. To znači, da rješenje o odbijanju prijedloga za ponavljanje postupka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu određen članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Stoga se kao konačna odluka u ovom predmetu, u smislu navedene odredbe Poslovnika Ustavnog suda smatra presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž- 409/01 od 17. jula 2000. godine, koju je apelant primio dana 8. oktobra 2001. godine, od kada počinje da se računa rok određen za podnošenje apelacije Ustavnom sudu.
7. Kako je apelacija u Ustavnom sudu primljena 22. aprila 2002. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. S obzirom da je osporenu presudu Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-409/01 od 17. jula 2000. godine apelant primio 8. oktobra 2001. godine i da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. aprila 2002. godine, Ustavni sud je zaključio da je apelacija neblagovremeno podnesena, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
8. Imajući u vidu odredbe člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima se na listu predmeta za odlučivanje ne stavljaju apelacije koje nisu podnesene u roku od 60 dana odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić