Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-88/02 (Računovodstveno-pravni centar male privrede "Marka" iz Laktaša)

Odluka donesena 24. 10. 2003.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman, Didier Maus

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-88/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 10. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: Predsjednik, Mato Tadić, Zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Prof. Didier Maus, Prof. David Feldman i Valerija Galić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2003. godine, u predmetu broj AP-88/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 3. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je

RJEŠENJE

Apelacija Računovodstveno-pravnog centra male privrede «Marka» laktaši, podnesena protiv rješenja Ustavnog suda Republike Srpske broj U 16/01 od 19. februara 2002. godine, ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Podnosilac apelacije Računovodstveno-pravni centar male privrede "Marka" iz Laktaša (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 15. maja 2002. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Ustavnog suda Republike Srpske broj: U 16/01 od 19. februara 2002. godine.

2. Apelant je, zajedno sa još nekoliko lica, podnio Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti čl. 10, 22, 26, 33, 64, 65, 66, i 67. Zakona o privatizaciji državnih stanova («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 11/00, 18/01 i 35/01) i ustavnosti i zakonitosti Uputstva o utvrđivanju otkupne cijene stana i obrascima za primjenu zakona («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 41/01).

3. Ustavni sud Republike Srpske je povodom ove inicijative pod brojem U 16/01 dana 19. februara 2002. godine donio rješenje kojim se ne prihvataju inicijative za pokretanje traženog postupka.

4. Podnosilac apelacije smatra da se u konkretnom slučaju "radi o ustavno-pravnom skandalu i korupciji zbog ličnih interesa moćnika," te "flagrantnom kršenju Ustava i ljudskih prava.»

5. Predložio je da se utvrdi da osporeno rješenje nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, clana 11. stav 3. i člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 12. stav 1. i stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje. ( ... )

3. Na listu predmeta ... neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva: ( ... ) (3). Ako je protekao rok za podnošenje apelacije.

( ... ).»

7. U ovom predmetu konačna odluka je rješenje Ustavnog suda Republike Srpske broj: U 16/01 od 19. februara 2002. godine, jer su odluke Ustavnog suda Republike Srpske opšteobavezujuće i izvršne (član 119. Ustava Republike Srpske).

8. Kako je apelacija u Ustavnom sudu primljena 20. maja 2002. godine, a apelant osporeno rješenje Ustavnog suda Republike Srpske broj U 16/01 od 19. februara 2002. godine, primio 1. marta 2002. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija neblagovremeno podnesena, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbe člana 11. stav 3. i člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima se na listu predmeta za odlučivanje ne stavljaju apelacije koje nisu podnesene u roku od 60 dana odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-88/02 (Računovodstveno-pravni centar male… | Sudska praksa | Aktio