Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-88/02 (Računovodstveno-pravni centar male privrede "Marka" iz Laktaša)
Odluka donesena 24. 10. 2003.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman, Didier Maus
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-88/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 10. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: Predsjednik, Mato Tadić, Zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Prof. Didier Maus, Prof. David Feldman i Valerija Galić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2003. godine, u predmetu broj AP-88/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 3. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je
RJEŠENJE
Apelacija Računovodstveno-pravnog centra male privrede «Marka» laktaši, podnesena protiv rješenja Ustavnog suda Republike Srpske broj U 16/01 od 19. februara 2002. godine, ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. Podnosilac apelacije Računovodstveno-pravni centar male privrede "Marka" iz Laktaša (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 15. maja 2002. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Ustavnog suda Republike Srpske broj: U 16/01 od 19. februara 2002. godine.
2. Apelant je, zajedno sa još nekoliko lica, podnio Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti čl. 10, 22, 26, 33, 64, 65, 66, i 67. Zakona o privatizaciji državnih stanova («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 11/00, 18/01 i 35/01) i ustavnosti i zakonitosti Uputstva o utvrđivanju otkupne cijene stana i obrascima za primjenu zakona («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 41/01).
3. Ustavni sud Republike Srpske je povodom ove inicijative pod brojem U 16/01 dana 19. februara 2002. godine donio rješenje kojim se ne prihvataju inicijative za pokretanje traženog postupka.
4. Podnosilac apelacije smatra da se u konkretnom slučaju "radi o ustavno-pravnom skandalu i korupciji zbog ličnih interesa moćnika," te "flagrantnom kršenju Ustava i ljudskih prava.»
5. Predložio je da se utvrdi da osporeno rješenje nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, clana 11. stav 3. i člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 12. stav 1. i stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje. ( ... )
3. Na listu predmeta ... neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva: ( ... ) (3). Ako je protekao rok za podnošenje apelacije.
( ... ).»
7. U ovom predmetu konačna odluka je rješenje Ustavnog suda Republike Srpske broj: U 16/01 od 19. februara 2002. godine, jer su odluke Ustavnog suda Republike Srpske opšteobavezujuće i izvršne (član 119. Ustava Republike Srpske).
8. Kako je apelacija u Ustavnom sudu primljena 20. maja 2002. godine, a apelant osporeno rješenje Ustavnog suda Republike Srpske broj U 16/01 od 19. februara 2002. godine, primio 1. marta 2002. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija neblagovremeno podnesena, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbe člana 11. stav 3. i člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima se na listu predmeta za odlučivanje ne stavljaju apelacije koje nisu podnesene u roku od 60 dana odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić