Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-94/02 (I. B.)
Odluka donesena 26. 09. 2003.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, David Feldman, Didier Maus
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-94/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 09. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmananović, prof. dr. Didier Maus, prof dr. David Feldman i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. septembra 2003. godine, u predmetu broj AP 94/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 3. tačka 3. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija Ivice Bradarića, iz Busovace, podnesena protiv odluke Kantonalnog suda Travnik, broj Pž-20/02 od 18. aprila 2002. godine, rješenja Općinskog suda Vitez, broj Gs-19/98 od 21. septembra 2001. godine, presude Kantonalnog suda Travnik, broj PŽ. 50/00 od 17. maja 2000. godine i presude Općinskog suda u Vitezu, broj, Gs 19/09 od 5. januara 2000.
godine zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivica Bradarić (u daljem tekstu: apelant), iz Busovače, podnio je 3. juna 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke Kantonalnog suda Travnik, broj Pž-20/02 od 18. aprila 2002. godine, rješenja Općinskog suda Vitez, broj Gs-19/98 od 21. septembra 2001. godine, presude Kantonalnog suda Travnik, broj PŽ. 50/00 od 17. maja 2000. godine i presude Općinskog suda u Vitezu, broj, Gs 19/09 od 5. januara 2000. godine. Apelant zahtjeva od Ustavnog suda da preispita ustavnost pomenutih presuda u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
2. Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na slijedeći način:
3. Apelant je bio vlasnik kafane i pekare u Vitezu. Javno preduzeće “Elektroprivreda” HZ HB PDP Središnja Bosna (u daljem tekstu “Elektroprivreda”) tužilo je apelantovu firmu pred Općinskim sudom Vitez zbog duga za neplaćene račune električne energije u iznosu od 4.427,42 KM. Općinski sud Vitez, presudom broj Gs.19/09 od 5. januara 2000. godine, usvojio je tužbu i naložio plaćanje dugova sa zateznom kamatom i naknadu troškova postupka apelantu.
4. Protiv ove presude apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu Travnik, sa obrazloženjem da je, s jedne strane, u relevantnom vremenskom periodu pekaru iznajmila druga osoba, a s druge strane, da apelant nije bio obavezan da plati račune za svoju kafanu, jer je kafana služila oružanim snagama koje su bile prisutne u Vitezu. Presudom broj PŽ. 50/00 od 17. maja 2000. godine, Kantonalni sud Travnik je odlučio da odbije žalbu i potvrdi prvostepenu presudu Općinskog suda Vitez.
5. Protiv ove presude apelant je podnio zahtjev za obnovu postupka, tj. vanredni pravni lijek. Općinski sud Vitez odbacio je zahtjev kao nedopustiv svojom presudom broj Gs.19/98 od 21. septembra 2001. godine. Protiv rješenja Općinskog suda apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu Travnik. Kantonalni sud donio je rješenje broj Pž-20/02 od 18. aprila 2002. godine, kojim se odbija apelantov zahtjev za ponavljanje postupka.
6. Apelant tvrdi da je rješenjem Kantonalnog suda Travnik broj Pž-20/02 od 18. aprila 2002. godine, rješenjem Općinskog suda Vitez broj Gs. 19/98 od 21. septembra 2001. godine, presudom Kantonalnog suda Travnik broj PZ. 50/00 of 17. maja 2000. godine i presudom Općinskog suda Vitez broj Gs.19/09 od 5. januara 2000. godine povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak garantovano članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija).
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržna u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 12. stav 3. tacka 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«(...)
3. Na listu predmeta ... neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva: (...)
(3). ako je protekao rok za podnosenje.
(...)
8. Princip iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonima entiteta, u smislu podnošenja apelacije u roku od 60 dana od dana primitka posljednje odluke, se odnosi isključivo na efikasne i adekvatne pravne lijekove. Prema sudskoj praksi organa Evropske konvencije, zahtjevi za ponavljanje postupka se ne mogu smatrati efikasnim pravnim lijekom osim ukoliko se on nije pokazao uspješnim i rezultirao ponavljanjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, "G. protiv Savezne Republike Njemačke, E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i Izvjestaji (OI) 35, str. 243). Dakle, ulaganjem ovakvog pravnog lijeka ne počinje ponovno da teče predviđeni rok od 60 dana iz člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
9. U predmetnom slučaju, posljednji korišteni pravni lijek je bila žalba upućena Kantonalnom sudu Travnik protiv rješenja kojim je odbačen zahtjev za ponavljanje postupka. Žalba apelanta nije imala uspjeha. Prema tome, posljedni korišteni, a efektivni pravni lijek bila je žalba Kantonalnom sudu Travnik na presudu Općinskog suda Vitez, broj Gs.19/09 od 5. januara 2000. godine. Apelant je ovu presudu primio prije 21. septembra 2001. godine, odnosno prije nego je Općinski sud Vitez usvojio rješenje kojim je odbačen zahtjev za ponavljanje postupka. Apelacija je podnesena Ustavnom sudu 3. juna 2002. godine.
10. Iz navedenog slijedi da apelacija Ustavnom sudu nije podnesena u roku od 60 dana koji je predviđen Poslovnikom Ustavnog suda, te slijedi da je apelacija nedopustiva. Iz ovih razloga, a u skladu sa članom 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
AP 94/02 26. septembra 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić