Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-123/02 (N. E.)
Odluka donesena 26. 09. 2003.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, David Feldman, Didier Maus
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-123/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 09. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmananović, prof. dr. Didier Maus, prof dr. David Feldman, Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. septembra 2003. godine, u predmetu broj AP 123/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija N. E. iz Trebinja, podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj Kž-31/02 od 12. marta 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. N. E. (u daljem tekstu: apelantica), iz Trebinja, koju zastupa R. R., advokat iz Trebinja, podnijela je 25. jula 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj Kž-31/02 od 12. marta 2002. godine.
2. U ovom predmetu redovan sudski postupak okončan je pravosnažnom presudom Okružnog suda u Trebinju, broj Kž-31/02 od 12. marta 2002. godine, koju je apelantica primila 21. marta 2002. godine.
3. Nakon redovnog sudskog postupka apelantica je preko punomoćnika pokrenula 5. aprila 2002. godine inicijativu kod Republičkog javnog tužilaštva u Banjoj Luci za ulaganje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv presude koja se apelacijom pobija. Republičko javno tužilaštvo nije prihvatilo inicijativu, odnosno nije našlo zakonski osnov za ulaganje vanrednog pravnog lijeka, o čemu je punomoćnik apelantice pismeno obaviješten 10. maja 2002. godine.
4. Apelantica smatra da je osporena presuda nezakonita jer povrjeđuje njena prava koja su zagarantovana svakom licu članom II/3.e) i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. stav 1. i članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelantica predlaže da se apelacija usvoji, odnosno da se osporena presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostepenom sudu.
5. Razmatrajući dopustivost apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tacka 3. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud ima apelacionu nadleznost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz mišljenja bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se osporava apelacijom iscrpljeni svi pravni lijekovi prema zakonima entiteta i ako je apelacija podnesena u roku od 60 dana od datuma kad je apelant primio odluku o zadnjem korištenom pravnom lijeku.» Član 12. stav 3. tacka 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«(...)
3. Na listu predmeta ... neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva: (...)
(3). ako je protekao rok za podnosenje.
(...).
6. Ustavni sud je u predmetu broj U 16/01, rješenjem donesenim 4. aprila 2002. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 24/02), zaključio u tački 11. rješenja: «Pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova zahtijeva da se iscrpe samo oni pravni lijekovi koji su efektivni, a rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu se računa od dana kada je apelant primio konačnu odluku o zadnjem pravnom lijeku koji je koristio. Međutim, kada je pravni lijek proglašen nedopustivim jer formalni uvjeti za ulaganje revizije nisu ispoštovani, ovakav pravni lijek se ne može smatrati efektivnim i odluka kojom je on odbačen se ne može uzeti za polaznu tačku roka od 60 dana.»
7. Apelantica je u ovom predmetu iskoristila sve pravne lijekove u smislu člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Prema navedenom, konačnom sudskom odlukom u ovom predmetu treba smatrati pravosnažnu presudu Okružnog suda u Trebinju, broj Kž-31/02 od 12. marta 2002. godine, koju je apelantica primila 21. marta 2002. godine.
8. Prema tome, kako je apelantica primila osporenu pravosnažnu sudsku odluku 21. marta 2002. godine, i kako je apelacija primljena u Ustavnom sudu BiH 27. juna 2002. godine, slijedi da apelacija nije podnesena unutar roka predviđenog članom 11. stav 3. Poslovnika suda i ne može biti predmet razmatranja pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu odredbe člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda prema kojima se na listu predmeta za odlučivanje ne stavljaju apelacije koje nisu podnesene u roku od 60 dana, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
AP 123/02 26. septembra 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić