Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-123/02 (N. E.)

Odluka donesena 26. 09. 2003.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, David Feldman, Didier Maus

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-123/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 09. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmananović, prof. dr. Didier Maus, prof dr. David Feldman, Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. septembra 2003. godine, u predmetu broj AP 123/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je

RJEŠENJE

Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija N. E. iz Trebinja, podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj Kž-31/02 od 12. marta 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. N. E. (u daljem tekstu: apelantica), iz Trebinja, koju zastupa R. R., advokat iz Trebinja, podnijela je 25. jula 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj Kž-31/02 od 12. marta 2002. godine.

2. U ovom predmetu redovan sudski postupak okončan je pravosnažnom presudom Okružnog suda u Trebinju, broj Kž-31/02 od 12. marta 2002. godine, koju je apelantica primila 21. marta 2002. godine.

3. Nakon redovnog sudskog postupka apelantica je preko punomoćnika pokrenula 5. aprila 2002. godine inicijativu kod Republičkog javnog tužilaštva u Banjoj Luci za ulaganje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv presude koja se apelacijom pobija. Republičko javno tužilaštvo nije prihvatilo inicijativu, odnosno nije našlo zakonski osnov za ulaganje vanrednog pravnog lijeka, o čemu je punomoćnik apelantice pismeno obaviješten 10. maja 2002. godine.

4. Apelantica smatra da je osporena presuda nezakonita jer povrjeđuje njena prava koja su zagarantovana svakom licu članom II/3.e) i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. stav 1. i članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelantica predlaže da se apelacija usvoji, odnosno da se osporena presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostepenom sudu.

5. Razmatrajući dopustivost apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tacka 3. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud ima apelacionu nadleznost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz mišljenja bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se osporava apelacijom iscrpljeni svi pravni lijekovi prema zakonima entiteta i ako je apelacija podnesena u roku od 60 dana od datuma kad je apelant primio odluku o zadnjem korištenom pravnom lijeku.» Član 12. stav 3. tacka 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«(...)

3. Na listu predmeta ... neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva: (...)

(3). ako je protekao rok za podnosenje.

(...).

6. Ustavni sud je u predmetu broj U 16/01, rješenjem donesenim 4. aprila 2002. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 24/02), zaključio u tački 11. rješenja: «Pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova zahtijeva da se iscrpe samo oni pravni lijekovi koji su efektivni, a rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu se računa od dana kada je apelant primio konačnu odluku o zadnjem pravnom lijeku koji je koristio. Međutim, kada je pravni lijek proglašen nedopustivim jer formalni uvjeti za ulaganje revizije nisu ispoštovani, ovakav pravni lijek se ne može smatrati efektivnim i odluka kojom je on odbačen se ne može uzeti za polaznu tačku roka od 60 dana.»

7. Apelantica je u ovom predmetu iskoristila sve pravne lijekove u smislu člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Prema navedenom, konačnom sudskom odlukom u ovom predmetu treba smatrati pravosnažnu presudu Okružnog suda u Trebinju, broj Kž-31/02 od 12. marta 2002. godine, koju je apelantica primila 21. marta 2002. godine.

8. Prema tome, kako je apelantica primila osporenu pravosnažnu sudsku odluku 21. marta 2002. godine, i kako je apelacija primljena u Ustavnom sudu BiH 27. juna 2002. godine, slijedi da apelacija nije podnesena unutar roka predviđenog članom 11. stav 3. Poslovnika suda i ne može biti predmet razmatranja pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu odredbe člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda prema kojima se na listu predmeta za odlučivanje ne stavljaju apelacije koje nisu podnesene u roku od 60 dana, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

AP 123/02 26. septembra 2003.

Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-123/02 (N. E.) | Sudska praksa | Aktio