Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-161/02 (M. K.)
Odluka donesena 26. 09. 2003.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, David Feldman, Didier Maus
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-161/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 09. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmananović, prof. dr. Didier Maus, prof dr. David Feldman i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. septembra 2003. godine, u predmetu broj AP 161/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3, člana 12. stav 3. tačka 3. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija M. K., iz Trebinja, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju broj Gž-170/02 od 19. aprila 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. M. K. iz Trebinja (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa R. R., advokat iz Trebinja, podnio je 19. augusta 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-170/02 od 19. aprila 2002 godine.
2. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Heregovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Članom 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda propisano je:
«3. Na listu predmeta iz prethodnog stava neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva:
(...)
(3). protekao je rok za podnošenje apelacije.»
3. Apelant je protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju broj Gž-170/02 od 19. aprila 2002. godine, podnio inicijativu za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužilaštvu Republike Srpske, koje nije našlo zakonskog osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv navedene sudske odluke, o čemu je obavijestilo apelanta dopisom broj GT- 342/02-1 od 1. jula 2002. godine.
4. Kako zahtjev za zaštitu zakonitosti prema stanovištu Evropskog suda za ljudska prava i ustanovljenoj praksi Ustavnog suda nije efektivan pravni lijek, u ovom predmetu konačna odluka, koja je po članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda relevantna za Ustavni sud, je rješenje Okružnog suda u Trebinju broj Gž-170/02 od 19. aprila 2002. godine.
5. Apelant je rješenje Okružnog suda u Trebinju broj Gž-170/02 od 19. aprila 2002. godine primio preko punomoćnika 8. maja 2002. godine, a apelaciju protiv tog rješenja je podnio Ustavnom sudu 19. augusta 2002. godine, dakle nakon propisanog roka od 60 dana.
6. Imajući u vidu odredbe člana 12. stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima se ne stavljaju na listu predmeta za odlučivanje apelacije koje nisu podnesene u roku od 60 dana, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
AP 161/02 26. septembra 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić