Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-167/02 (M. M.)
Odluka donesena 26. 09. 2003.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, David Feldman, Didier Maus
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-167/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 09. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Sarajevo Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović, sudije Hatidža Hadžiosmananović, prof. dr. Didier Maus, prof dr. David Feldman i Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. septembra 2003. godine, u predmetu broj AP 167/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija M. M., iz Banje Luke, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-982/2001 od 18. juna 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. M. M. (u daljem tekstu: apelant), iz Banje Luke, podnio je, 28. aprila 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-982/01 od 18. juna 2002. godine, sa prijedlogom za donošenje privremene mjere.
2. U konkretnom slučaju apelant je protiv prvostepenog rješenja u upravnom postupku, radi izdavanja urbanističke saglasnosti, u kojem mu nije dato svojstvo stranke, ali je imao mogućnost da podnese žalbu u roku koji je propisan za stranku, konkretno u roku od 15 dana od dana kada je prvostepeno rješenje uručeno stranci. Međutim, apelant je žalbu podnio poslije proteka propisanog roka za taj pravni lijek, pa je drugostepenim rješenjem njegova žalba odbačena kao neblagovremena, a tužba protiv tog rješenja je, osporenom presudom, odbijena kao neosnovana. Dalje, apelant je, iz razloga što mu nije data mogućnost da učestvuje u upravnom postupku, mogao tražiti obnovu okončanog upravnog postupka, što je on i učinio, ali o tome još nije odlučeno.
3. Razmatrajući dopustivost apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.». Član 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
«Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje.»
4. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti, općenito, samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
5. Prema navedenom, apelant nije iscrpio sve pravne lijekove u upravnom postupku moguće po zakonu te nije ni mogao očekivati da će uspjeti u upravnom sporu koji je tužbom pokrenuo.
6. Imajući u vidu odredbe člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta, i člana 12. stav 1. prema kojima će Ustavni sud odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio da apelaciju ne stavi na listu predmeta za odlučivanje zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
7. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
8. Obzirom na odluku koju je Ustavni sud prethodno donio u ovom predmetu, nema osnova za donošenje privremene mjere prema članu 75. Poslovnika Ustavnog suda.
AP 167/02 26. septembra 2003.
Sarajevo Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić