Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-192/02 (R. V., D. P. i S. S.)

Odluka donesena 24. 10. 2003.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, David Feldman, Didier Maus

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-192/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 10. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: Predsjednik, Mato Tadić, Zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Prof. Didier Maus, Prof. David Feldman i Valerija Galić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2003. godine, u predmetu broj AP-192/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1., stav 3. tačka 3. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je

RJEŠENJE

Apelacija R. V., D. P. i S. S., podnesena protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka broj: Gž 1597/01 od 22. maja 2002.

godine, ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Podnosioci apelacije R. V., D. P. i S. S. iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju D. P. i M. P., advokati iz Banja Luke, podnijeli su 9. oktobra 2002. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda iz Banja Luke broj Gž: 1597/01 od 22. maja 2002. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda Banja Luka broj: P 1142/00 od 20. aprila 2001. godine apelanti su odbijeni sa tužbenim zahtjevom protiv tuženog M. O., radi smetanja posjeda stana i zajedničkih prostorija u stambenoj zgradi u Banjoj Luci u Ulici Vase Pelagića broj 3.

3. Povodom žalbe tužitelja, Okružni sud Banja Luka je svojim rješenjem broj: Gž 1597/01 od 22. maja 2000. godine žalbu tužitelja odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

4. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelanti žale da je osporenim rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci povrijeđeno njihovo pravo na imovinu utvrđeno članom 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a u vezi sa članom II/1 Ustava Bosne i Hercegovine.

5. Apelanti su predložili da se apelacija uvaži, pobijana rješenja ukinu i predmet vrati Osnovnom sudu Banja Luka na ponovni postupak.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, clana 11. stav 3. i člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

« ...

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio». Član 12. stav 1. i stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje. ( ... )

3. Na listu predmeta ... neće se staviti apelacija ako postoji koji od ovih slučajeva: ( ... ) (3). Ako je protekao rok za podnošenje apelacije.

( ... ).»

7. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je pravni lijek odbačen iz razloga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uslova i sl.) ne može se smatrati konačnom.

8. Imajući u vidu navedeni stav, obavijest Republičkog javnog tužilastva Republike Srpske od 1. oktobra 2002. kojim se apelanti obavještavaju da to tužilastvo nije našlo zakonskog osnova za podizanje ovog zahtjeva protiv osporenog rješenja, u okolnostima konkretnog slučaja, ne bi mogao predstavljati efektivan pravni lijek. To znači da obavijest navedenog tužilastva ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, određen članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Stoga se kao konačna odluka u ovom predmetu, u smislu navedene odredbe Poslovnika Ustavnog suda smatra presuda Okružnog suda iz Banja Luke broj Gž: 1597/01 od 22. maja 2002. godine, od kada počinje da se računa rok određen za podnošenje apelacije Ustavnom sudu.

9. Kako je apelacija u Ustavnom sudu primljena 9. oktobra 2002. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija neblagovremeno podnesena, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbe člana 11. stav 3. i člana 12. stav 1. i stav 3. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima se na listu predmeta za odlučivanje ne stavljaju apelacije koje nisu podnesene u roku od 60 dana odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-192/02 (R. V., D. P. i S. S.) | Sudska praksa | Aktio