Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-159/01 (M.M.)
Odluka donesena 10. 12. 2003.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, Didier Maus
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-159/01
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 12. 2003.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, Tudor Pantiru, prof. dr. Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, prof. Didier Maus, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 20. decembra, u predmetu broj AP 159/01, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je
RJEŠENJE
Ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje apelacija Muhameda Mahovca, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj Kv-215/01 od 6. decembra 2001. godine i rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj Ki-66/01 od 26. oktobra 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhamed Mahovac (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zavidovića, podnio je 31. decembra 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj Kv-215/01 od 6. decembra 2001. godine i rješenja istražnog sudije Kantonalnog suda u Zenici, broj Ki-66/01 od 26. oktobra 2001. godine.
2. Kantonalni sud u Zenici, 26. oktobra 2001. godine, u krivičnom predmetu protiv apelanta i drugih, zbog krivičnog djela iz člana 358. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, a na osnovu zahtjeva Kantonalnog tužilaštva u Zenici za sprovođenje istrage protiv apelanta i drugih, donio je rješenje broj Ki-66/01 kojim se određuje provođenje istrage protiv apelanta zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo pod tačkama 1. (1.1, 1.2. i 1.3.) zloupotrebu položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi sa članom 23. pod tačkom 1. (1.4.) poreske utaje iz člana 272. stav 2. u vezi sa članom 23. i pod tačkom 1. (1.5.) krivotvorenje službene isprave iz člana 368. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
3. Vijeće Kantonalnog suda u Zenici je, odlučujući o žalbi apelanta protiv navedenog rješenja o provođenju istrage od 26. oktobra 2001. godine, donijelo rješenje broj Kv-215/01 od 06. decembra 2001. godine kojim je žalbu apelanta odbilo kao neosnovanu. Broj AP-159/03 4 Nacrt rješenja
U pogledu žalbenog navoda apelanta da Kantonalni sud u Zenici nije stvarno nadležan da postupa u konkretnom krivičnom predmetu, vijeće Kantonalnog suda smatra da je žalbeni navod neosnovan, iz razloga što se apelantu, zahtjevom za sprovođenje istrage, stavlja na teret da postoji osnovana sumnja da je počinio krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, za koje krivično djelo je zaprijećena kazna zatvora preko deset godina, radi čega je Kantonalni sud Zenica stvarno nadležan da postupa.
4. Apelant ukazuje da je rješenjima Kantonalog suda u Zenici, broj Ki-66/01 od 26. oktobra 2001. godine i broj Kv-215/01 od 6. decembra 2001. godine, izvršena povreda prava apelanta na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i čl. II/1. i II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojima zakonom određen sud vodi krivični postupak, što je određeno i članom 20. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine.
5. Na traženje Ustavnog suda, Kantonalni sud u Zenici, podneskom broj Su-1264/03 od 13. oktobra 2003. godine (na osnovu uvida u sudski upisnik, jer se kompletan spis po žalbi apelanta nalazi kod Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine), obavijestio je Ustavni sud o slijedećem:
- povodom optužnice Kantonalnog tužilaštva Zenica, krivično vijeće Kantonalnog suda u Zenici donijelo je rješenje, broj Kv-136/02 od 10. juna 2002. godine, kojim je oglasilo Kantonalni sud u Zenici stvarno nenadležnim za vođenje krivičnog postupka i donošenje odluke u krivičnom predmetu protiv optuženog apelanta i drugih iz Zavidovića, zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 2. u vezi sa članom 23. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te da će se po pravomoćnosti rješenja kompletan spis dostaviti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu Zavidovići.
- Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, rješavajući o žalbi apelanta protiv navedenog rješenja, 6. augusta 2002. godine, donio je rješenje broj Kž-347/02, kojim je djelimično uvažio žalbu apelanta i predmet vratio Kantonalnom sudu u Zenici na ponovno postupanje.
- Kantonalni sud u Zenici, u ponovnom postupanju, 23. augusta 2002. godine, donio je rješenje broj Kv-188/02, protiv kojeg je apelant podnio žalbu. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, rješavajući o žalbi apelanta, 11. novembra 2002. godine, donio je rješenje broj Kž-450/02, kojim je žalbu apelanta odbio kao neosnovanu. Broj AP-159/03 4 Nacrt rješenja
- Postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine je u toku, jer je apelant izjavio žalbu na rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj Kv-349/02 od 27. decembra 2002. godine.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3., člana 12. stav 1. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
Član 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje. ...».
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. Evropski sud za ljudska prava stoji na stanovištu da pitanje da li je poštovan princip pravičnog suđenja u krivičnom postupku mora biti sagledano na osnovu krivičnog postupka u cijelini, jer omaške i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti izmijenjeni u slijedećoj fazi postupka. Ovo znači da, općenito, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok postupak ne bude završen i konačna presuda donesena. Prije tog vremena, o krivičnoj optužbi, o kojoj nije donesena pravosnažna presuda, nije moguće cijeniti da li je sud pravično odlučivao u konkretnoj stvari.
9. U konkretnom slučaju, po žalbi apelanta u toku je postupak pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Broj AP-159/03 4 Nacrt rješenja
10. Imajući u vidu odredbe člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonu i člana 12. stav 1. prema kojima će Ustavni sud odlučivati samo o apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio da apelaciju ne stavi na listu predmeta za odlučivanje i to zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
11. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ovog rješenja.