Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-126/02 (Ž. M.)

Odluka donesena 11. 02. 2004.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-126/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 02. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Miodrag Simović i sudije Hatidža Hadžiosmanović, Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 11. februara 2004. godine, u predmetu broj AP-126/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3., člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ž. M., iz Mostara, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj U-955/01 od 26. oktobra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ž. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, podnio je 1. jula 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar (u daljem tekstu: Kantonalni sud), broj U 955/01 od 26. oktobra 2001. godine. Apelant je, na traženje Ustavnog suda od 6. aprila 2002. godine, dopunio apelaciju 26. augusta 2002. godine. Istovremeno, apelant je dostavio rješenje Kantonalnog suda koje pobija apelacijom i koje je, prema članu 18. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, sada sastavni dio apelacije.

2. Rješenjem Kantonalnog suda, broj U-955/01 od 26. oktobra 2001. godine, uvažen je zahtjev J. B., podnesen u smislu odredbe člana 66. Zakona o upravnim sporovima, te je potvrdjeno da je J. B. nosilac stanarskog prava na stanu u Mostaru, ul. Dr. Ante Starčevića, broj 40. te joj je stan vraćen u posjed. Istim rješenjem je odlučeno da privremenom korisniku tog stana - apelantu prestaje pravo privremenog korisnika, pa je dužan osloboditi stan od lica i stvari, bez prava na privremeni smještaj. Po mišljenju Kantonalnog suda, J. B. podnijela je zahtjev za vraćanje u posjed stana u zakonom propisanom roku, te je njenom zahtjevu trebalo udovoljiti na osnovu člana 7. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud), rješenjem broj Už. 402/01 od 27. februara 2002. godine, odbio je kao neosnovane žalbe apelanta i davaoca stana, izjavljene protiv rješenja Kantonalnog suda, broj U-955/01 od 26. oktobra 2001. godine, dok je žalbu Općine Mostar-Zapad odbacio iz procesnih razloga.

3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».

Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)

4. protekao rok za podnošenje apelacije;».

4. U ovom predmetu, konačna odluka je rješenje Vrhovnog suda, broj Už-402/01 od 27. februara 2002. godine, kojim je odlučeno o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda, broj U-

955/01 od 26. oktobra 2001. godine.

5. Kako je apelant 6. aprila 2002. godine primio rješenje Vrhovnog suda broj Už-402/01 od 27. februara 2002. godine, a apelaciju Ustavnom sudu je podnio 1. jula 2002. godine, proizilazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen Poslovnikom Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu odluku.

6. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-126/02 (Ž. M.) | Sudska praksa | Aktio