Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-165/02 (V. C.)
Odluka donesena 04. 03. 2004.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić, Ćazim Sadiković
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-165/02
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 03. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici prof.dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović i sudije Valerija Galić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 4. marta 2004. godine, u predmetu broj AP-165/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3, člana 16. stav 2. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka
1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Novi prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 2/04), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija V. C. iz Glamoča, podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Livnu, broj: P-279/01 od 10. oktobra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. V. C. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Glamoča, podnio je 2. septembra 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-279/01 od 10. oktobra 2001. godine.
2. U cilju utvrđivanja blagovremenosti apelacije, Ustavni sud je 10. oktobra 2001. godine od Općinskog suda zatražio obavještenje i fotokopiju dostavnice o ličnom dostavljanju spornog rješenja.
3. Rješenjem Općinskog suda, broj P-279/01 od 10. oktobra 2001. godine, koje se apelacijom osporava, odbačena je apelantova tužba kao neblagovremena na temelju člana 45. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 32/00). Naime, u postupku pred Općinskim sudom utvrđeno je da je apelant tužbu radi isplate podnio nakon proteka prekluzivnog roka propisanog navedenim zakonom.
4. Na temelju pismene obavijesti Općinskog suda, broj: P-279/01 od 4. decembra 2002. godine i kopije dostavnice, utvrđeno je da je apelant osporeno rješenje primio 19. oktobra 2001. godine. Apelacija je primljena u Ustavnom sudu 2. septembra 2002. godine.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
7. Član 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio».
8. Član 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda glasi: «Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:: (...)
4. protekao rok za podnošenje apelacije;».
9. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 4. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić