Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-165/02 (V.C.)

Odluka donesena 26. 09. 2003.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Ćazim Sadiković, David Feldman, Didier Maus

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-165/02

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 09. 2003.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u sastavu: predsjednik, Mato Tadić, zamjenici predsjednika prof. dr. Ćazim Sadiković, prof. dr. Miodrag Simović, i sudije Hatidža Hadžiosmananović, prof. Didier Maus, prof. David Feldman, Valerija Galić, na sjednici održanoj 26. septembra 2003. godine, u predmetu broj AP-165/02, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 1. i člana 54. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 24/99, 26/01 i 6/02), donio je

RJEŠENJE

Apelacija V.C., iz Skucana kod Glamoča, podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Livnu, broj P-279/01 od 10. oktobra 2001.

godine, ne stavlja se na listu predmeta za odlučivanje zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

1. V.C., iz sela Skucani, kod Glamoča (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 29. augusta 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Livnu, broj P-279/01 od 10. oktobra 2001. godine.

2. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 11. stav 3. i člana 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.» Član 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

«Sud će odlučivati samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje.»

3. Apelant je protiv rješenja Općinskog suda u Livnu, broj P-279/01 od 10. oktobra 2001. godine, koje se apelacijom pobija (iako je rješenje, kako tvrdi, primio tek 21. augusta 2002. godine), imao mogućnost da izjavi žalbu u roku od osam dana od dana prijema, u skladu sa Zakonom o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 42/98), što je navedeno i u pravnoj pouci pobijanog rješenja. Prema članu 316. stav 2. Zakona o parničnom postupku, presuda prema strankama ima pravno dejstvo tek od dana kad im je dostavljena.

4. Međutim, iz informacija u predmetu proizilazi da apelant protiv rješenja Općinskog suda u Livnu, broj P-279/01 od 10. oktobra 2001. godine, nije izjavio žalbu zato što je, kako navodi apelant, kasno dobio pobijano rješenje.

5. Imajući u vidu odredbe člana 11. stav 3. i člana 12. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, prema kojima Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se apelacijom pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonu i da Ustavni sud odlučuje samo o onim apelacijama koje su stavljene na listu predmeta za odlučivanje, odlučeno je da se apelacija ne stavi na listu predmeta za odlučivanje zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.

6. Na osnovu izloženog, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ovog rješenja. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-165/02 (V.C.) | Sudska praksa | Aktio